Sjećam se jedne davne crno-bijele požutjele slike i impresivnog štiva starog 80ak godina, koje je opisivalo tromjesečni lov na kudua. Putovanje iz Europe parobrodom, formiranje ekspedicije od deset ljudi (trackera, vodiča, nosača), odlazak u savanu, lov kudua te zadovoljstvo tog kolonijalno-tradicionalnog lovca koji ga je stekao i prepričao priču. Kudu je definitivno pojam i sinonim lova na antilope u Africi!
Kudu (Tragelaphus strepsiceros) spada u rod goveda preživača, antilopa srednje veličine. Odrasli mužjak varira od 220 do 270 kg, visine oko 140 cm, te sive boje koja se kod mlađih primjeraka prelijeva na smeđu. Karakterizira ga bijela maska između očiju, ogromne narančaste uši, te 7 do 12 bijelih poprečnih pruga na tijelu.
Ono zbog čega je kudu na pijedestalu lovnih antilopa su njegovi predivni spiralni rogovi. Prosječne dužine 120 cm, kod zrelih primjeraka tvore dva i pol zavoja, na bazi roga debeli 25 cm. Kudua nalazimo u Tanzaniji, Keniji, Zambiji, Angoli, Zimbabweu i Botswani, manje u JAR-u, dok Namibija daje najbolje trofeje. Pravilo vrijedi da se za Namibiju dobra trofeja smatra s 48 inča (120 cm) dok se za ostale navedene lokacije dobar trofej smatra rog već od 45 inča (115 cm).
Kudu je divljač guste šikare i busha - tamo gdje on može proći nemojte ni pokušavati! Nemojte ga ni u snovima slijediti po tragovima jer je to rijetkima uspjelo – možda ponekad samo na otvorenim terenima. Zbog savršenog sluha i njuha gotovo mu je nemoguće prići. Kudu brsti i ima veliku potrebu za slatkim plodovima i vodom, pogotovo u vrijeme najveće žege. Tu lovac ima jako dobre šanse uz (naravno) savršeno sklonište, dobar vjetar i mir.
Najveći neprijatelji su mu lav, leopard i gepard mada se oni radije „zabave“ s mladima i ženkama. Ženke žive u velikim krdima od 10 do 20 jedinki, a mlado nose 240 dana. Srednjedobni mužjaci su u grupama po 4 do 6 jedinki a stari primjerci su usamljeni do travnja i svibnja kad je parenje.
Započeti lov i doček kudua je najbolje oko 10 sati. Znalo bi se dogoditi za čekanja da uočim noge kudua u bushu par stotina metara dalje i ako se životinja ni ne pomakne pola sata, sat, il čak dva, znam da se radi o savršenoj staroj trofeji. Tad treba biti strpljiv.
Trofeju treba osmotriti koliko prilika dopušta, te na sugestiju profesionalnog vodiča pucati u životinju u trenutku kad je to najzgodnije. Ne puca se kad pije vodu jer često zna upasti u lokvu ili pojilište, a ni kad izlazi iz busha. Tada treba pričekati da se makne od šikare barem nekoliko metara, toliko da možete pratiti reakciju na pogodak, eventualno uputiti drugi hitac i da odbjegla životinja što manje zamakne u gustiš (kasnije je veliki problem izvlačiti životinju).
Puškom i streljivom se nemojte opterećivati jer je sve iznad 7 milimetara s dobrim pogotkom u redu! Bitno je poslati teško zrno u vitalnu zonu srca i pluća nakon koje se životinja ruši za oko 50 metara. Uvijek sam za Afriku sugerirao teška zrna i sporije kalibre (8 x 57, 9.3 x 62/74…) a naši lovci uvijek suprotno, toliko im je stalo do brzine i položene putanje da ne mogu shvatiti… Ne riskirati sa pucanjem u vrat jer je vrat debeo 40 cm i teško je procijeniti gdje je tu uopće kralježnica. Pogodak pedalj iza plećke životinja daleko nosi, potraga je duga i mučna, psi neophodni a rezultat nepredvidiv jer kudu odmah iza plećke ima burag.
Malo je drugačija priča ako kudua lovite u piršu ili ste ciljano krenuli k njemu. Zateći ćete ga u šikari, samo će glava i vrat biti vidljivi, a nerijetko će vas promatrati sa 100 metara. Tada je potreban teži kalibar i tvrđa kugla da metak ipak prođe kroz grančice i lišće do životinje, no to ostavljam svakom pojedincu na procjenu. Kad lovac odbije pucati na takav način uopće ne zamjerim, štoviše. Oprezno sa hicem koji upućujete sa štapa ili ramena vodiča! Kudu inače slovi kao mekana divljač, pokazuje bol i brzo se ruši.
S trofejom postupajte pažljivo, čim prije u hlad ili polijevati vodom pogotovo ako imate namjeru uraditi dermopreparat jer tek onda njegova ljepota dolazi do izražaja. Za to postoji vrsan preparator u Hrvatskoj, u Bjelovaru.
Odstrijelio sam, odnosno bio u pratnji, s našim lovcima koji su sveukupno odstrijelili preko 60 predivnih kudua (uglavnom od 110 do 135 cm). S većinom lovaca podijelio njihovo neizmjerno zadovoljstvo i time se osobito ponosim.
Predivan je kad izlazi iz busha, kao duh, mirno, tiho, gleda se na sve strane, osluškuje, pa korak, dva, sagne i podigne glavu, lovi vjetar… a lovac pored mene suspreže adrenalin, miluje otponac, čeka… i SAD! Pušta metak a kudu nedugo zatim pada...
Đivo Ćurlica
