U prijedlogu budućih izmjena i dopuna Zakona o lovstvu spominje se i mogućnost provođenja lova lukom i strijelom, kao proširenje lovno-turističke ponude.
Cijeni se da danas u svijetu ima oko 3,5 milijuna lovaca koji love lukom i strijelom. Većina europskih država ima nacionalne asocijacije lovaca lukom udružene u Savez za lov lukom E.B.A (European Bowhunting Association) koje podržava međunarodni Savez za lovstvo (C.I.C.) kroz svoju radnu skupinu za lov lukom (C.I.C. Bowhunting Group). I Hrvatska je članica EBA već sedam godina (kontakt: Jurica Manestar).
Ne ulazeći dublje u problematiku lova lukom jer ta tema traži širu raspravu, često i s vrlo različitih stajališta, navedimo samo neke činjenice: iz suvremenih lukova postižu se precizni pogoci, na daljini 30 m, grupa pogodaka se može smjestiti u krug promjera 10 cm. Brzine strijela su oko 100 m/sek. Najčešće daljine gađanja su 30 do 40 m u šumi i do 60 m u polju. Naravno, poželjne su u manje daljine, ali se onda javlja problem mogućnosti približavanja divljači.
Lov lukom se izvodi na dva načina: sa čeke (visokog zasjeda) i prikradanjem (šuljanjem).
Lov sa čeke je učinkovitiji jer nas divljač praktički ne može osjetiti - pogotovo što se gađa s male daljine. Kod lova posebno treba paziti na utjecaj zemljine teže na strijelu, najbolje je strijelu ispucavati pod kutom od 30 stupnjeva. Lov prikradanjem je zanimljiviji i pruža veće uzbuđenje, ali zahtijeva i odlično uvježbanog lovca.
Lovac lukom se vraća svom Iskonu- početku. Sada može nastati nadmudrivanje - što je više etički, je li lovac s lukom ili suvremeni lovac opremljen čudima suvremene tehnike. Ako suvremenom lovcu nije prioritet odstrjel, (što je bio njegovu pretku) onda čemu najpreciznije puške, videokamere, noćni pojačivači svjetla, termovizija. Loviti lukom moguće je samo po danu.
Među lovcima s puškom često se govori o etičnosti hica, poznat je izraz o tzv. "jednakoj prilici (šansi)", tj. da se kod lova krupne divljači koristi puška koja može ispaliti samo jedan metak. Kod lova lukom to je još izraženije, lovac se mora jako približiti divljači. Samo ako je dobro uvježban, tj. ako se nečujno kreće i zna skriti svoje mirise može postići uspjeh.
Asocijacije zelenih i zaštitari životinja (osim njihovih frakcija koje su za apsolutnu zabranu lova) podupiru lov lukom. Stručna istraživanja su potvrdila da divljač odstrijeljena strijelom osjeti minimalnu bol te izdahne brzo i bez šoka. I zaljubljenici lova lukom naglašavaju da je takav lov pošteniji, sportskiji i zabavniji od lova s puškom. Zaista, kod lova lukom prilike (šanse) i lovca i divljači su podjednake što se kod lova puškom teško može red.
Činjenica je da se u zadnjih 10-ak godina lov lukom u Europi jako razvio. Uzmimo za primjer Mađarsku (koja bi nam trebala biti uzor u lovnom turizmu), gdje je lov lukom slobodan i gdje lukom lovi oko 3000 lovaca. U Hrvatskoj postoje tri udruge lovaca lukom: Društvo streličara lovaca Lisac - Našice, Udruga streličara lovaca Bowhunter iz Delnica, te Lovačko društvo streličara ULLR iz Splita.
Bilo bi dobro da se i u Hrvatskoj ozakoni slobodni lov lukom u zatvorenim i otvorenim lovištima i bez birokratskog uplitanja državne administracije. Ne treba slijepo slijediti neke države koje za sada ne dozvoljavaju lov lukom. Te države nemaju lovnog turizma, a imaju jake lobije proizvođača lovačkog oružja i streljiva. Za države koje imaju ambicije u lovnom turizmu, a tu svakako spada i Hrvatska, lov lukom je poželjan.
Rade STOJADINOVIĆ
objavljeno u Dobroj kobi, br. 151
