Lovačka prča: Božični lov u LD Patak Jasenovac
Izlazim iz kuće i hladan zrak dodirne mi lice, a moj dah zabijeli se kroz mrak... stavljam opremu u auto, kavačim prikolicu i odlazim do boksova sa psima, kojega da danas povedem, kojega god da uzmem ostali će stati zavijati zašto nisam njih, ali ništa na brzinu odabirem današnju "ekipu" Lunu, Daxa i Larija. Uz put do lovišta stajem po prijatelja Arčija i krećemo za Jasenovac, tamo je danas lov na divlje svinje, a domaćin nam je Lovačko društvo Patak. Ubrzo stižemo na zborno mjesto, već vidim poznate lovce i nekoliko nepoznatih gostiju, dočekuje nas predsjednik Zrdravko sa smješkom na licu i u šali izjavljuje "danas im se crno piše". Lovnik Jura poziva sve prisutne lovce u vrstu i izdaje upute o tijeku lova, lovci za "štand" odlaze, svi se nadaju dobrom lovu, zimski je mraz dobro se vidi, šteta samo nedostaje snijeg za pravi "Božićni lov".
Nakon pola sata i "pogon" pristiže na rub jasenove šume, predio Krndija, lov je počeo i puštam pse. Neprođe svega nekoliko minuta i začuje se lavež pasa, puće puška negdje u daljini, ali uskoro čujem i lavež mojih pasa, vračaju se prema meni i sve su bliže... skidam pušku sa ramena, gledam oko sebe dosta je gusto i nepregledno, a u sebi ponavljam: "valjda ću ugledati svinje", psi su mi već skroz preda mnom, gledam ubrzano okolo i ugledam ga, vepar prava gromada, podižem pušku, nišanim, pucanj odjekne ali vepar odlazi...
Psi krenuše za veprom, slušam lavež se udaljava i u nevjerici idem do mjesta gdje je vepar prošao, da, nema krvi na njegovom tragu, a psi se već daleko čuju.
Nastavljam dalje i još uvijek ne vjerujem da sam mašio takvu gromadu. U daljini čujem pucnje i u sebi pomislim: "pade moj vepar". Sviram u trubu i dozivam moju "ekipu", nakon par minuta stiže mi mladi Lari, već iz daljine vidim da šepa, posječen mu je desni but, tješim i sebe i njega "nije duboko", uzimam sprej iz džepa i sprejam mu ranu. Dok sam pregledavao Larija čujem Lunu i Daxa opet idu prema meni, izgleda da ću imati drugu priliku, provjeravam pušku, a Lari odtrči prema psima da ne bi on nešto propustio. Ugledam krupnog crnjaka kako se probija kroz grmlje, ide pravo na mene, podižem pušku, vepar prolazi kraj mene, pucam, vepar posrće i pada. Lari, Lara, Dax i Dux predsjednika Zdravka već čupaju vepra, sav sretan prilazim vepru, bacam pogled prema glavi i imam što i vidjeti... pravi kapitalac.
Uskoro je kod mene cijeli "pogon" vežemo odstreljenog vepra i vučemo ga van iz šikare na put. Čuje se rog, lov je gotov. Stižemo kod lovne kuće i istovaramo vepra, čuju se komentari: "ovakav već dugo nije pao...", padaju čestitke od kolega lovaca... naravno tko sretniji od mene i moje "ekipe".
Kuhada Darko
