Evo priče o malom čovjeku koji
prolazi kroz sve kušnje, da bi bio "veliki"spreman i na poniženja i uvrede, ali
ipak postoje i oni koji imaju moral i dostojanstvo, ponekad se malo zagube ali
na kraju ipak žele biti samo čovjek. Želja mi je potaknuti one koji se kolebaju
da se vrate prirodi istini,čovječnosti koja je stvarno diskutabilna, ali nama
znana kao našto lijepo, kao i one što mogu poticati one zločeste na dobro da se
zamisle hoće li njihova djeca tako brzo moći da pobjegnu sa ove zemlje kada im
oci unište što im trebaju ostaviti. Znam da će ova moja priča naići i na
neodobravanje, možda i podsmjeh pa i neobjavljvanje ipak sretan sam što sam
makar pokušao inicirati lovce odnosno čitaoce ovog članka
Mislim da bi lovci a i nelovci diljem cijele Hrvatske pa i šire trebali znati za naoko skromne ljude ali koji se ipak izdvajaju od tih "skromnih ponekad licemjernih pa i zavidnih obješenjaka koji se trpaju svagdje i svugdje i učinili bi sve za novac ili neku večericu samo da budu u društvu ješ gorih od njih koji imaju novaca i sve je njihovo.Njih ne zanima ništa osim "ubiti" da ubiti i neki tip će to na sva zvona objaviti, a drugi će možda i po nalogu nekoga drugog ili zavisti ili bilo čega iz velikog spektra ljudskih zala napisati da je uzgojen u gateru u drugoj državi ili slično,kao pustili iz kaveza pred njega i još štošta. U redu možda ima i toga pa čovjek je taj koji stvara i razara ali ima i takvih koji cijelo desetljeće pa i više desetljća poštuje prirodu i pomažu joj uzgojiti nešto prvorazredno i kvalitetno pa kada dođe vrijeme izdvojiti to iz nje a ostaviti još bolje koje će u dogledno vrijeme dati još bolje od toga, takovih nema baš previše. Možda ih i ima, ali su kukavice i boje se ući u borbu protiv kako ih ja zovem "lovac ubica" a ne lovac uzgajivač.
Koristim priliku ako se urednik odluči objaviti ovaj članak da pozovm sve, a nekase odazove samo polovina od onih koji zdušno napadaju lovce ne praveći razliku od onih kojima je samo do ubijanja, jer lovac uzgaja pa tek onda odstreljuje (iako to neki neuki smatraju istim ipak to nije isto) i to samo onda kada je to odredio zakon odnosno gospodarska osnova, neka se u krizno vrijeme jave lovcima uprte vreću hrane, proprte staze i razbiju ledenu pokoricu da bi divljač lakše prebrodila ekstremne zimske uvijete ili elementarne nepogode i tako stvarno pokažu da im je do zaštite životinja i prirode. No svima nam je to dobro poznato,i mnogo puta pisano ali sve to ide traljavo do nekog poboljšanja. Piše se samo, uglavnom o već dugogodišnjm predsjednicima tajnicima i ostalim njima bliskim kako su otvorili nešto ili bili negdje, a uglavnom se sve svodi o nekim lokalnim lovačkim močnicima koji uživaju podršku saveza ili politike koji su prisvojili društva ili udruge uveli velike upisnine članarine i još tko zna šta da bi spriječili (tobože kukaju da ih nema,nisu zainteresirani itd.) prijem mladih ili novih članova i sigurno vladali i koristili se udrugom. O skromnim samoprijegornim iskrenim uživaocima i čuvarima prirode vrlo malo ili ni malo osim ako to netko iz "tima" ne naredi ali uz strogu cenzuru.
Dosta o tome što već znamo i uglavnom šutimo. Recimo da postoje i drugačiji i iznesimo argumente.Otpriliko kao i ja u ovom slučaju. Mogao bi i tu iznijeti nekoliko stvari koji nisu za pohvalu ali ni za veliku pokudu, tko radi i griješi ali je bitno da ne nanosi štetu društvu i okolini to što on uz svu svoju "pamet" ispadne nešto drugo, a još je na nekom položaju gdje će ti i zatrebati onda reci drugom da mu kaže i sve će biti OK.
Naime glavna tema ovoga mog članka je gospodin NIKICA RAKOCIJE rođ.1955g. lovac LD "Jelen" iz Cerne.Donedavno dugogodišnji predsjednik istog društva. Igrom slučaja našao se na dobrom mjestu i društvu te u pravo vrijeme kako bi rekao naš svijet i imao sreće, NE, on kao iskreni zaljubljenik u prirodu i lov prihvatio se obnove uz pomoć drugih entuzijasta i profesionalnog lovočuvara Luke Pvičića, državnog otvorenog lovišta cca 4500h "TROMEĐA" u blizini sela Bošnjaci kod Županje,lovozakupnika "Pavušin comerc" iz Jastrebarskog. Godinama su ograđivali popravljali ogradu vodili "borbu" sa žirovanjem domaćih svinja vlasništvo okolnih sela, krivolovcima kojih ima i sada,lovokradicama i mnogim drugim problemima, izgradili mnogobrojna hranilišta za visoku divljač, solišta, iako ima dosta bara i kanala pa to se nalazi uz sam Spačvanski revir,možda mu i samo pripada, iskopali mnoge jame za kaljužišta i hranilišta divljih svinja, svakodnevno dovozili i još dovoze tone i tone hrane te postigli zavidan fond crne i visoke divljači poglavito jelena. Izgradili mnogobrojne čeke,čak i grijane,osmatračnice sa kojih pomno prate rikališta,bucališta itd. 24h patroliraju lovištem. Došlo je vrijeme ubiranja plodova barem za NIKICU. Uz dozvolu vlasnika normalno uz naknadu po redovnom cjeniku za odstrijel došao je red na jelena kojega je godinama pratio i koji je ostavio respektabilan podmladak.Rogonja (kojega ne bi trebalo tako zvati iz ljudskog žargona kojemu žana nabija rogove) cijelo vrijeme rike kretao s haremom od 7 pa preko 10 košuta. Toga za lovca svećanog dana izašao je sa devet košuta to je bilo 05.listopada u 18,30h. Nikica se udobno I s nestrpljenjem ali pravo lovački miran smjestio na čeku u 18h sa svojim drilingom kojega već godinama ljubomorno i po svim propisima čuva. Krabin je cal.7x65f..Čisti pogodak u desnu plećku odnosno u srce.Prekrasan dvanaesterac, star deset godina bez dalje perspektive kaže Nikica pratio sam ga dugi niz godina dao je svoje, hvala prirodi i njemu. Sretan sam što će krasiti moju lovačku sobu podsječat će me na lijepe trenutke provadene gledajući ga godinama u borbi za ženke i predivnom glasu koji je ispuštao tijekom rike. Kaže dođe mi da montiram bijeli križ u rogovlje jer kao da mi ga je sv.Hubert poslao.
Komisija za ocjenjivanje trofeja u Tromeđi:
Đuro Bartić dipl.ing.šum., Milan Bićanić dipl.ing.šum. te Franjo Jovanovac dipl.ing.šum. koji ujedno i vodi gospodarsku osnovu uTromeđi, ocijenili su trofej Jelena sa 211,32 CIC točaka što donosi zlatnu medalju, težina 10,40kg.
Nije to sve.
Nikica se može pohvaliti trofejom odnosno kljovama vepra kojega je također odstrijelio u Tromeđi ali u grupnom love sijećnja mjeseca 2009.g.
Isti je takođe zlatna medalja, 125,35 toćkica a sam vepar bio je težak svega 130kg. Hitac je ispaljen također iz spomenutog drilinga direktno u srce. Ostao je na mjestu kao da je legao i čekao da ga se slika kaže Nikica. Na žalost nije bilo fotoaparata ali kljove su uslikane kao i rogovlje.
Sve to Nikica je proslavio lovački grupnim lovom na divlje svinje u Tromeđi, naravno sudionici lova i pogonići bili su birane osobe,znači lovci koje su pozvali odgovorni ljudi za Tromeđu i sam Nikica. Sve to moralo je završiti,padao je mrak,označen kraj lova "palo" je osam komada. Ekipa se skupila I tridesetak kilometara nazad. U lovačkom domu LD "Jelen" Cerna čekalo je a što drugo nego prase na ražnju i ostale sitnice koje idu uz to kao i tamburaši koji nemaju ni ime, mislim da su oni telefon zvoni"ej dođi imamo svirku,bit će dobra lova naš čovjek voli tambure. Tako je i bilo sve do ponoći gdje je po nekom violinskom ključu najveseliji bio Nikica,kako ne imao je i zašto ne samo što mu je imendan. Grga, Ja i Nikica pospremali smo sa većega, a ujutro će ostalo domar Janko.Razlaz je bio na sve strane u Županjska sela, Sl.Brod,Vinkovci Vukovar i ne znam gdje sve ne samo znam da sam ja za Osijek .Kako feštu privesti kraju a ne reći da su tamburaši bili dobri na čelu sa tamo poznatim bas primašem i još poznatijim pčelarom Acom Knežević iz Šiškovaca. Moram ovo spomenuti, malo da si dignu rejting kaže jedan od njih,(čuvši da sam i ja bio svirač a moj sin ima bend na zavidnijem nivou nego što su oni) znate pa mislim da sam vas vidio u Dardi svirali smo Đuri Dečaku. Moš misliti pa bilo je tamo puno i drugih ljudi, ali general je general, a mali čovjek samo mali čovjek koji ipak želi ostati samo čovjek bez obzira kako ga tko zvao i tko platio ali nek se zna da je i on tamo bio pjevao jeo pio i veselio.
Srdačan pozdrav i sretna 2010.g. svima !
Lovkinjama i lovcima dobra kob!
Andrija Grbeša, Osijek.
