Meni nitko nikad nije bio lovac. Svi moji (osim žene) mrze oružje i pomisao na odstrel divljači.
Kod mene su stvari izgleda krenule ovim tokom početkom rata. Puuuuuno vremena sam provodio u prirodi, pa sam počeo primjećivati svijet koji dotad nisam. Potpuno neopterećen ljudskim ispraznim prioritetima, svijet pun iskonskog, nagonskog, čistog i lijepog.
Svijet koji je zaslužio bolji odnos od onog koji mu ljudi pružaju. Uživam satima hodati šumama na niskim temperaturama, slušati kako grane pucaju...
Sam čin lova je meni neka vrsta autotestiranja svih mojih osjetila, svih mojih emocija i svoje odlučnosti da postignem zadani cilj. Da mogu lovio bih samo škart, bolesne svinje, lisice i ranjenu divljač. Zdrave, jake, lijepe i perspektivne primjerke bih ostavio dokle god se mogu množiti.
Učim svoje dečke od kad su prohodali da vole šumu, da cijene život, da sudjeluju u stvaranju i održavanju prirodne ravnoteže. Nadam se da će prihvatiti moju ljubav prema prirodi i životu.
Dok me noge nose, dok srce pumpa, nemam namjeru stati. Hodat ću šumama dok dišem.
forum.lovac.info