Pošto živim u neposrednoj blizini lovišta, uvijek sam bio u prirodi, prvi koraci nisu mi bili na betonu il asfaltu već u šumi. Igračke mi nisu trebale - igrao sam se ježevima, kornjačama, žabama, plakao za pticama palim iz gnijezda, žalio za uginulim mačkama...

Netko tko nema pojma o lovu misli da je lov samo ubijanje, ali ti ne da i ja volim životinje, da ih pazim, štitim, hranim, ponekad i odstrelim. Gledam da odstrijel bude što rijeđe a ovo ostalo što češće. Volim  se stopiti s prirodom, biti dio nje, volim gledati životinje u njihovom prirodnom okruženju, biti u njihovoj blizini a da ih pritom ne uznemiravam. Imam tu "spretnost" da se mogu približiti životinjama i da ih mogu  posmatrati a da se one ne plaše, što me veseli. Jedino divlje svinje ponekad plate radi toga, ostale životinje prolaze bez posljedica.

Da nisam lovac bio bih uskraćen za mnoge prekrasne fotografije, trenutke i doživljaje. Na pitanje zašto sam postao lovac nemam odgovor - to treba pitati majku prirodu. Ona zna odgovor, a ja sam joj neizmjerno zahvalan što me predodredila da se takav. Ne znam kako bi bilo živjeti da nisam lovac. Još jednom hvala ti Bože, što si odredio da se rodim kao lovac!

Forum.lovac.info, I.