Putujemo prema Voloderu, rezimiram osnovne podatke o lovačkoj udruzi. Riječ je o staroj udruzi, koja je davno prije gospodarila sa znatno većim područjem, sada se to svelo na nešto preko 3200 hektara, prilično urbaniziranog lovnog područja. Sjeverni dio lovišta, iznad ceste Popovača-Kutina, pokrivaju vinogradi, klijeti i vikend naselja, dok je nizinski dio ispresjecan prugom, selima i grubo završava na autoputu.

„To je i ujedno najveći problem udruge, prevelika urbanizacija lovišta...“ - rekao nam pri dolasku  Stjepan Posarić, predsjednik udruge. „Gospodarimo lovištem III/109, i u ovom trenutku imamo 25 matičnih i 5 vanjskih članova. Od divljači tu je gotovo sve, uključujući divlje svinje, srneću divljač, zec, fazan i na kraju jelenska divljač....“

Okupljanje je u lokalnom Vatrogasnom domu, i na upisu je desetak domaćih članova i isto toliko gostiju, mahom članova Izvršnog odbora Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije uključujuči predsjenika Vladu Kiretu i oba dopredsjenika Ivicu Pučka i Milka Prpića.

Okupljanje i jutarnje postrojavnje obavio je lovnik Davor Vrabec, uz pomoć tajnika Matu Čačića i predsjednika Posarića. Na kraju ”stroja” primjetili smo i nešto , ne baš često, u skupnim lovovima, sokolara Josipa Štibrića s jastrebom kokošarom i pointerkom, koji se upravo vratio iz Katara. Podjela u dvije grupe, i odlazak na današnje lovno područke. Kao da kiša koja nikako da prestane, nije bila dovoljna, uz prepune kanale vode, cijelo prijepodne je puhao jaki sjeverac, zbunjujući pse.

Ipak , upornosti i prirodno bogato lovište na kraju su dali sasvim solidan rezultat.Obavezna fešta, tamburaši, izvrstan gulaš kuhara Mirka Jakoba dali su pravi uvod u Vincekovo. Kada se malo bolje razmisli, upravo ovakva, društva koja nisu u centru zanimanja, a koja nemaju preveliki broj članova, uz bogat i raznolik fond divljači, praktički u vlastitom dvorištu, i bez prevelikih finacijskih obveza, daju onu dugovječnost lokalnog lovstva, neophodnog za svaki drugi budući razvoj.

LS Sisačko moslovačke, Boris Savić, 24.01.