Na Studij lovstva i zaštite prirode upisala sam se iz želje i potrebe svoja dotadašnja planinarska praktična iskustva nadopuniti stručnim znanjem u dijelu koji se odnosi na zaštitu prirode. Lovstvo mi je bilo relativno nepoznato i manje prioritetno. No, pristupom i načinom obrade stručnih kolegija lovstva, već na samom početku studiranja, lovni je dio studija zaokupio veći dio moje pozornosti. Nova su mi saznanja otvorila široku lepezu mogućnosti rada. Otkrila sam (ili probudila) lovicu u sebi. Interes za lov i lovstvo pobudili su prvenstveno moji kolege, studenti lovci, koji su mi svoje iskustvo i znanje spram lova i lovstva iskreno i nesebično prenosili tijekom nastave, a to nastavljaju i danas.

 

ZAŠTO SAM INŽENJER LOVSTVA I ZAŠTITE PRIRODE (priča druga)

Potreba da se pokuša na jednom mjestu, kroz razne predmetne kolegije, obuhvatiti sve ono što podrazumjeva pojam lovstvo rezultirala je osnivanjem Studija lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu. Za mene – želja, pa i potreba, za razumjevanjem života oko sebe rezultirala je upisom na taj studij (2000.g) i diplomiranjem (2003.g). A počelo je davno prije.

Osobno su mi, uz Velebit, najdraže Samarske stijene. Tamo sam provela doista puno vremena. Moj prvi susret s divljinom i divljači i bio je na Samarskim stijenama. Srednjoškolska klapa, friški planinari, zaputili smo se jedan vikend u Gorski Kotar. Tog vikenda, nakon neuspjelog pokušaja spavanja, puhovi su cijelu noć šprintali po skloništu, poželjela sam vidjeti rađanje dana s najvišeg vrha, jer spavati ionako ne mogu.

Mlado - ludo, što naumi to i učini. Sa 17 godina hoda se noću šumom slobodnije nego po vlastitom dvorištu. U pola četiri ujutro, na samom vrhu Samarskih stijena, u predpraskozorju prepunom čudnih zvukova i još čudnijih sjena, jedan je sasvim određen zvuk lomljenja grana i kotrljanja kamenja postajao sve bliži (ili se to meni činilo). Osvjetlila sam vonderom vršni, ulazni (ili silazni) kamin. Ničeg i nikog nema. Zvuk lomljave već se udaljava. Bilo je baš zanimljivo iskustvo. Uistinu se nisam prestrašila, još manje uspaničarila (ponekad sam neustrašiva za nepovjerovat). Nakon tog prošla sam niz planinarskih tečajeva i naučila spajati radoznalost i sigurnost.

Namjesto straha to mi je iskustvo probudilo znatiželju i ostavilo želju saznati tko to boravi u tim vrletima, kako živi, što jede, kad, gdje i da li uopće ikad spava, ima li susjede, kako se s njima slaže, što čini kad je nevera, kako podnosi ljetne sparine, zašto ga nikad ne vidim, ima li obitelj, kako o njoj brine? Tisuću pitanja, što pametnih što priglupih, koje sam tad postavila, tek s vremenom dobivalo je potpunije odgovore. Tako je počelo i nastavilo se tijekom godina. Odgovore još uvjek tražim jer na svaki dobiveni otvori se svih šest novih: tko, što, kada, gdje, zašto, kako. Stoga ne čudi što sam odstudirala lovstvo i zaštitu prirode i praksu uokvirila teorijom.

 

u Kuterevu davno, davno, na početku faksa (prva godina) dvije Mirjane

 

Obično slijed života ide tako da se teorijski naučeno znanje, nakon školovanja, počinje primjenjivati kroz praksu, pa čovjek tijekom vremena stječe radno iskustvo. Za mene, u slučaju lovstva, stvar je tekla obrnutim slijedom. Praktična, stečena iskustva tek su studij, ali i članstvo u lovačkom društvu, upotpunili znanjem.

Mirjana