E za ovu priču ne smijem reć ni s kim, ni gdje jer sam obećala. Samoj sebi. Iz daljnje priče jasno je i zašto. Sasvim je dostatno kad - na zadnjoj godini faksa lovstva. Uz malo sreće uspjelo mi šarmirati najiskusnijeg lovca i obećao me povesti u pirš (ponekad sam zbiljam neodoljiva za nepovjerovat). Jest da još nisam pravi lovac (priznat će mi diplomski), i nemam pušku, ali imam priliku za lovnog pratioca imati prekaljenog lisca, a o lovu ima još toliko toga što trebam proći i naučiti (srećom sam još tako mlada). Vrvim teoretskim znanjem, sve što piše, od slova do slova, svu teoriju znam napamet, sa svim točkama i zarezima, a danas je dan kad sve to lijepo mogu i primjeniti u praksi. Uh.

PRVI SAMOSTALNI LOV NA SRNJAKA ŠULJANJEM (priča peta)

Naravno da panika "prvi put" uzrokovana grčem u želucu ili grč u želucu uzrokovan panikom i danas nezadrživo raste, a čak ni jutarnja kava ne popravlja stvar. Ni moj čarobni ruksak jutros mi ne smiruje misli. A treba i dočekat tri popodne kad krećem u prvi samostalni lov šuljanjem.

Moj lovni pratilac je točan. Uz njegovo iskustvo i s (preko)graničnom količinom andrenalina u mojoj krvi krenuli smo u lov točno po knjizi: "lov vrebanjem ili šuljanjem je tehnika pojedinačnog lova gdje se lovac i lovni prijatelj, ili lovac sam, ujutro ili navečer šuljaju vrebajući divljač. Pri traženju divljači šuljanjem obično je ona kratko na vidiku i malo je vremena za donijeti pravilnu odluku o odstrjelu. Zato lovni pratilac daje znak može li se pucati na viđenu divljač ili ne." (iz knjige)

I tako sam se konačno našla u nekoj šumi nedođiji, u neobuzdanoj želji da se čim prije počnem vući kroz gustiše prikradajući se rubu livade. Znam da tu trebamo zastati i dalekozorom pregledati čistinu. Ako je divljač na čistini trebamo biti oprezni. Kad divljač digne glavu i osluškuje ne smijemo ni dihat, a kamoli se micat. Tu lovac mora procjeniti je li grlo za odstrjel, a podići pušku smije čim divljač spusti glavu i nastavi pasti. Sve znam, a ako sve bude tako i išlo hitac će uputiti moj lovni pratilac.

Naučila sam da srnjaci mogu i ne izlaziti na livadu, već ostaju na rubu i tu pasu. Znači stalno treba biti vrlo neprimjetan. Vidljivost je fantastična, vjetra nema. Toplo, suho i tiho. Jedino što čujem to je vlastito srce za koje se čudim kako nije već pregorilo koliko ubrzano lupa. Moj lovni pratilac prati me u stopu. Ne shvaćam kako može tako hodati da ga se uopće ne čuje.

posuđena slika iz neke knjige, al ne znam koje

Ono što sam proživljavala, osjećaji koji su me obuzimali, dojmovi koje sam upijala, sve to ispunjavalo me nekim novim spoznajama. Ma toliki trud i želja moraju biti nagrađeni. Prošlo je već i više od dva sata kako se bešumno šuljamo i prikradamo nečem čega izgleda nema. Bar ne danas. Priroda čini svoje i ja hoću-neću moram iza drveta. Šapnem pratiocu nek prođe naprjed, ja moram zastati. Ode on naprijed (ne okreće se, časna riječ), ja malo lijevo, kao u zaklon, držim pognutu glavu, otkopčam remen, čučnem, obavim, ustajem i zamalo umrem.

Ugledala sam ga gdje ga ni u najluđim snovima nisam očekivala. Pravo pred nosom. Doslovce. U grmu bazge.

Ni danas mi nije jasno tko se više zabezeknuo. Gledamo se valjda cijelu vječnost. Nemam pojma što mi je taj tren bilo u glavi, ustvari nije bilo ništa. Šuplje, prazno, tabula raza. Pamtim samo njegove oči. U njima nešto; nevjerica, iznenađenje, sumnja, što li. Ne prebrzo on se okrene udesno i sjećam se da sam zamjetila dva skoka i više ga nisam vidjela. Ja u hipu pravo za pratiocem, sustignem ga bez daha, a njemu bježi smjeh u kutu usana. Mudri lovni lisac sve je vidio (ne baš sve sve). Kunem se svim mogućim, em je čovjek otišao ravno, em sam ga sustigla, em je sve skup trajalo ni tri minute. Nikad mi nije htio reć od kud i kako. Kaže da se male tajne velikih majstora nikom ne otkrivaju dok god tebi trebaju. Hm.

Zaključak - Znači tako to ide. Šuljaš se. Iščekuješ. Vrebaš. Ispituješ. Osluškuješ. Ugledaš (ili ne ugledaš). Procjeniš. Nišaniš. Hitac. Kraj. Sad znam. Kad položim lovački ispit, obogatim se i kupim pušku (i svu ostalu potrebitu opremu, uključivo i džip), sigurno ću isprešuljati cijelo lovište (i još pokoje).

Mirjana