Saznanja nemaju znanstveni karakter i nije mi intencija polemizirati jer u toj temi ima jako puno prostora, već isključivo buduće lovce uputiti što preporučujem za taj lov.
Naime sve teorije o kvaliteti zrna i kalibra proizvođača djelomično su točne jer iskustva s «terena» pokazuju znatna odstupanja, a sami proizvođači su prečesto subjektivni isto kao i oni koji ih zastupaju na tržištu.
Stojim iza toga da je konstrukcija zrna i njegova težina neusporedivo važnija od samog kalibra i brzine nadasve, kojoj teži većina mlađih lovaca kod odabira karabina za lov.
Isto tako da odličan pogodak ništa ne može zamijeniti
Navodim primjer kad su u Africi trojica lovaca iz jedne grupe, stjecajem okolnosti lovila istim kalibrom a to je .338 Winchester magnum (8,6mm x 64 mag.)
Prvi lovac je koristio mekano zrno WINCHESTER POWER POINT od 12,8 grama koje se uslijed velike brzine i meke konstrukcije raspadalo pri udaru u divljač. Tako da nije uopće imalo snage probiti springboka (cca 35 kg.) nego se zadržalo pod kožom na drugoj strani.
~ foto 1 uvodno ~
Drugi je koristio REMINGTON CORE LOKT 12,8 grama također relativno mekano i brzo zrno kojim ne odstrijelio gnua (cca 250 kg). Gnu je otišao s mjesta nastrela kilometar, ne tako loš pogodak, bez krvnog traga, pronađen živ i dostrijeljen sa još dva takva zrna iz neposredne blizine. Sva tri zrna pronađena su u divljači, gotovo 50 % lakši, penetrirali jedva 30-ak cm.
Treći ali odličan primjer pravilnog odabira istim kalibrom .338 WM. zrnom SPEER GRAND SLAM 16,2 grama, zrno kojim je odstrijeljen eland (960 kg).
~ SPEER GRAND SLAM ~
Eland je odstrijeljen sa 3 hica, pao i što je najzanimljivije sva tri zrna su u potpunosti probila takvu grdosiju.
Jednostavan primjer istog kalibra a katastrofalno odabranog laganog i pre-brzog POWER POINTA (jeftinog) i Remington CORE LOKT-a za lov u Africi.
Isto tako bi bilo i u Evropskom lovu prilikom odstrela jelena ili medvjeda naspram srnjaka ili divokoze.
Ovim primjerom dolazim do zaključka da je kalibar u drugom planu, brzina samog zrna također toliko nebitna štoviše kod velike brzine dolazi do raspadanja loše kvalitetnih zrna, gubitka težine i samim tim manje penetracije koja je definitivno najvažnija u smislu potpunog probijanja tijela divljači radi krvnog traga.
Savršeni primjer daju iznimno iskusni strijelci koji malim kalibrom, dakle .243 ili čak .223 i kvalitetnim zrnom postižu savršene rezultate odstrela divljači u vitalnu zonu (glava i vrat) uz kvalitetnu destrukciju organa i samim tim brzog ili pak trenutačnog pada životinje. Tzv reduciranje prekobrojne divljači – CULLING
Primjer je još jedan, odstrel lavice od oko 120 kg iz 2006 godine.
Lošim pogotkom u slabine ali značajnim uništenjem velikih žila i oba bubrega te obilnim krvarenjem zvijer je otišla stotinjak metara i nakon minute skončala.
~ BLASER CDP ~
Zahvaljujući savršenoj konstrukciji Blaserovog CDP zrna u kalibru .300 W.M.
Loš pogodak ali izvanredno zrno unatoč neadekvatnom kalibru odradilo je zadaću !
SLOVENSKI LOVAC
Naveo bih još jedan sjajan primjer u korist savršenstva konstrukcije zrna, izuzetnog učinka terminalne balistike i iskustva.
Lovac iz Slovenije „ne-zahvalnim kalibrom“ odlučio je loviti također elanda. Priliku je imao pucati na 150 metara što nam se nije osobno svidjelo ali je dopušten odstrel poznavajuči situaciju i s obzirom da je otvorena savana te se može dugo pratiti bijeg odstrijeljenog ranjenog primjerka.
Osim toga dobro je znao što radi. Eland je stajao bočno, ali više otpozadi, tzv tričetvrt hitac u zadnja rebra. Nakon hica životinja je načinila par koraka i pala. Dok smo prišli za manje od minute bio je gotov ! Radilo se o kalibru 30-06, zrno je bilo Barnes-X, 10,7 grama.
~ BARNES-X ~
Divljač je s ciljem pogođena u sredinu, zrno je putovalo prema naprijed razarajući jetru i potpuno sasjeklo sve velike žile iznad srca, zaustavivši se pod kožom vrata.
~ foto 5 ~
Jedan metar strijelnog kanala.
Da ne spominjem koje smo kritike vlasnika lovišta doživjeli, zbog izbora kalibra.
Stoga sam slobodan zaključiti na samo ovih nekoliko primjera da je najvažnije prvenstveno iskustvo, sposobnost procijene situacije, vlastitih mogućnosti i kvaliteta odabranog strjeljiva. U drugi plan dolazi kalibar koji mnogi mlađi, neiskusni i neupućeni stavljaju na prvo mjesto misleći da će divljač past od straha kad čuje gromoglasan pucanj iz neke ultra-magnum cijevi.
MAGNUMI
Ovaj dio mog razmišljanja i teksta se odnosi isključivo na lov do 200 metara, gdje se 95 % divljači odstrijeli na tim daljinama. Razantni kalibri magnumskih sve-mogućnosti su samo produžena ruka standardnih kalibara na način da samo daljinu odstrela u balističkom smislu produžuju 20 – 30 posto.
Većina lovaca odlučuje se na lov u Africi kvalitetnim RWS strjeljivom kao i većinom ostalih Evropskih proizvođača. Neosporno je kvalitetno i precizno ali doslovno mekano za tu suhu i tvrdu divljač.
Iskustvo je pokazalo da se na oko tvrdi TUG i TIG, KEGEL SPITZ gotovo raspadaju, od njih ostaje mali dio, manji od 40 % koji nedovoljno penetrira. Profesonalci ih da ne vole pa čak ni ne preporučuju lov tim strjeljivom jednostavno iz razloga velikog gubitka ranjene divljači.
Glorificirana Norma ORYX, preporučana za lov na krupnu divljač na osnovu mojih opservacija uopće nema potrebne karakteristike penetracije i također je premekana.
Zaključio sam da je RWS izvanredan u sporijim kalibrima (8 x 57) gdje dolazi do manje ekspanzije zrna koje zadržava veću težinu i dublje prodire. Konstrukcija dijela RWS, neke Norme, da ne govorim Geco ili PPU zrna (osim Groma) je mekana. Austrijski, gotovo zaboravljeni ABC je savršen, ali nije više u ponudi.
Osobno preferiram Američke konstrukcije takozvanih «premium» zrna koje nude gotovo svi proizvođači i koji su se osobito razvili zadnjih petnaestak godina.
I smatram da je puno bolje personalizirati se s puškom koju volite, s kojom ste od početka, koju savršeno poznajete, kojom možete plasirati hitac doista tamo gdje želite nego zazirati od pucnja stravičnih topova gdje upravo u tom trenutku sva čula nesvjesno usredotočujete na opaljenje a preciznost pada u drugi plan.
Magnumima samo djelomično popravljate loš pogodak ali ako je divljač pogođena u stomak, but ili je otkinuta noga, svejedno će otići jako daleko a vaš ponos koji vam strašni magnum ulijeva, brzo će se istopiti.
Tekst i fotografije: Đivo Ćurlica.