Naziv: Swedish Elkhound (Jämthund)
Nazivi na drugim jezicima: Swedish Elkhound, Jämthund, Švedski gonič losova, Schwedischer Elchhund, Perro cazador de alces sueco, Chien d'élan suédoi, Švedski elkhound
FCI kategorija: Grupa 5, Sekcija 2. (FCI- 42)
Tezina: 29 do 31 kg
Visina: 52 do 60 cm (M), 57 do 65 cm (Ž)
Namjena: Društvo, lov na losove
Zivotni vijek: 12-13 godina
Švedski elkhound je najveći od svih elkhounda. Ova pasmina se vjerojatno u povijesti koristila za lov na medvjede, no budući da je za tim postojala sve manja potreba, postao je uspješan lovac na risove, vukove i sjevernoameričke losove. Nakon uspješnog progona plijena po snijegu, stjera ga u kut i čeka na dolazak lovca. Švedski elkhound se koristi i kao ovčar, čuvar, saonički pas i kao službeni pas u švedskoj vojsci. Popularan je i kao radni pas i ako pas za društvo. Po švedskoj pokrajini Jämtland zovu ga još i Jämthund.
Skupina:
V. FCI skupina - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa (pratipa)
Zemlja porijekla:
Švedska
Namjena:
Lovački pas na veliku divljač (losovi)
Veličina:
Visina mužjaka iznosi između 60 i 65 cm.
Ženke su nešto manje, između 55 i 60 cm.
Dlaka:
Ima gustu svijetlosmeđastu poddlaku s kratkom, gustom i grubom pokrovnom dlakom. Boja je tamno do svijetlosiva s time da gubica, obrazi, trbuh, prsa, šape i donja strana repa mogu imati svijetlosmeđe mrlje.
Njega:
Dlaka ne iziskuje puno njege.
Za vrijeme linjanja najbolje je odstraniti suvišne i odumrle dlake češljem s dvostrukim metalnim zupcima.
Za jemtlandske goniče losova vrijedi kao i za ostale polarne pse da dlaka nema tipičan miris kao kod drugih pasa.
Narav:
Ovi psi su uravnoteženi, iskreni, inteligentni i lukavi, nesebični, imaju smisla za šalu i osjećaju različita raspoloženja.
Odgoj:
Ovaj pas iziskuje čvrstog i sigurnog gospodara koji zrači nadmoćnošću. Mora ga se odgajati dosljedno i u harmoničnom okružju.
Socijalno ponašanje:
Dobro se slaže s drugim psima, njegovo lajanje i žestok način približavanja može kod drugih pasa izazvati strah.
Prema strancima je skeptičan ali svejedno nije dobar pas čuvar. Dobro se slaže s djecom i drugim kućnim životinjama.
Vježbanje:
On je i ostat će lovački pas. U njegovoj zemlji porijekla ga koriste isključivo za tu svrhu. On mora veliku divljač sam pronaći, slijediti i oboriti ih - jedan zadatak za koji mora prijeći duge staze. Zato ovaj pas nije pogodan za gusto naseljena mjesta. Ako ga pustite bez uzice, postoji rizik da će slijediti svoj lovački instinkt. Bilo bi to mučenje životinje da takvog psa, s takvim lovačkim instinktom pustite da živi u mjestu, gdje ga možete tri puta prošetati po "kvartu". Preporučujemo ovog psa samo ljudima koji imaju mogućnost s njime ići u lov.
POVIJEST
Ovo je najveći od svih švedskih tipova goniča losova, čak se vjeruje da su ga koristili za lov na medvjede. Pasmina je vrlo rijetka izvan matične zemlje, a osim za lov, služi i za vuču saonica i čuvanje stada. Pasminski tip kakvog znamo danas utvrđen je 1953. godine. Zovu ga i jämtlandski gonič prema pokrajini Jämtland u središnjoj Švedskoj. Smatra se ne samo švedskim nacionalnim psom, već i zaštitnim znakom švedskih marinaca i zračnih snaga.
ŠVEDSKI GONIČ LOSOVA
[FCI No. 42]
Originalni naziv pasmine: JAMTHUND
Zemlja porijekla: ŠVEDSKA
Grupa: 5
Opći izgled:
Švedski gonič losova treba biti veliki špic, uspravnih špicastih ušiju i iznad leđa nošenog, dobro ali ne oštro zavijenog repa. Tijelo je snažno, zatvoreno, ali ipak elastično, suho i dobrog držanja. Tijelo ne smije biti dugo niti preteško. Pas treba davati dojam odvažnosti, energičnosti, a usprkos tome biti smiren.
Glava:
Treba biti duguljasta, suha i proporcionalno široka između ušiju. Krov lubanje treba biti blago zaobljen. Stop je jasan, ali ipak ne oštro obilježen. Obrazi su ravni. Njuška je nešto kraća od lubanje i treba biti deblja u korijenu i ravnomjerno se, ali ne naglašeno sužavati ka vrhu. Promatrano sa strane ili odozgora ne smije djelovati špicasto. Nosnik je ravan, širok i snažan i sa širokom nosnom plohom. Usne trebaju napeto obuhvaćati vilice. Sjekutići gornje vilice trebaju tijesno nalijegati preko sjekutića donje vilice.
Uši:
Trebaju biti visoko usađene, kruto uspravno stojeće, špicaste i blago pokretne. Dužina ušiju treba iznositi nešto više od širine korijena uha. Unutrašnje strane ušiju bogato su odlakane.
Oči:
Trebaju biti smeđe. Ne smiju biti izbuljene. Pogled je živahan, ali djeluje umirujuće. Očni otvor je blago ovalan.
Vrat:
Dobrog držanja, dug, suh i snažan.
Tijelo:
Suho i snažno. Dužina tijela nešto je veća od visine grebena. Leđa trebaju biti ravna i padajuća od grebena ka sapima. Slabine su dobro razvijene i široke. Sapi su široke i samo su neznatno padajuće. Prsa su duboka, s dobro zaobljenim prsnim košem. Trbuh je blago uvučen.
Noge:
Trebaju biti suhe, ravne i snažne. Lopatice su duge i koso postavljene. Laktovi naliježu dobro na prsni koš. Promatrano odozada, stražnje noge su ravne i paralelne. Gledano sa strane, tvore jasni kut u koljenom i skočnom zglobu. Šape trebaju biti snažne, ravno postavljene i blago duguljaste, s prisno zatvorenim prstima.
Rep:
Visoko usađen, srednje dug i ravnomjerno debeo. Treba biti dobro odlakan, ipak bez zastavice. Treba biti dobro zavijen, iznad ili prisno na leđima nošen.
Odlakanost:
Dlaka se sastoji djelomično od duže, jake, ali prilično polegle pokrovne dlake i dijelom od kraće, mekše i svjetlije poddlake. Najcejnjenija je dlaka boje čađi. Na glavi i prednjim stranama nogu dlaka treba da biti kratka i ravna, nasuprot dužoj na prsima, vratu i repu, kao i na stražnjim stranama prednjih nogu i bedara.
Boja:
Od tamnije ili svjetlije sive. Svijetlo sivi ili čađavi dijelovi na njušci, obrazima i grlu daju švedskom goniču losova karakterističan izgled. Iste oznake trebaju biti na trbuhu, nogama i donjoj strani repa.
Visina:
Mužjaci 58 - 63 cm, a ženke 53 - 58 cm.
BOLESTI
Ovo je vrlo zdrava i otporna pasmina, navikla na život na otvorenom u oštrim klimatskim uvjetima. U toplijim krajevima mogu razviti ekceme na koži. Životni vijek švedskog goniča losova procjenjuje se na 10 - 12 godina.
