Hrvatsko ime: Talijanski kratkodlaki gonič
Službeno ime (FCI): Italian Short-Haired Hound
Originalno ime: Segugio italiano a pelo raso
Nadimak: Italian Hound Short-haired, Segugio
FCI No: 337
Grupa: VI. FCI (Goniči tragači po krvi i srodne pasmine)
Sekcija: Goniči
Namjena: Pas za lov
Zemlja porijekla: Italija
Visina: 48cm - 58cm
Težina: 18-28 kg
Ovo je talijanska pasmina koju ljubitelji pasa visoko cijene zbog njegovih snažnih i brzih nogu tipičnih za pse koji love pomoću vida, no posjeduje i odlične vještine praćenja ravne psima koji love pomoću njuha-sve to je Segugio Italiano. Osim po svom ugodnom harmoničnom lavežu, poznat je i po izvrsnoj vanjštini. Nastala od primitivnih egipatskih goniča i rimskih molosa, ova pasmina se izvorno koristila za lov na veprove. Međutim, kako je broj veprova smanjen, danas se talijanski gonič koristi za lov na kuniće i drugu sitnu divljač s krznom. Poznat po svojim brzim "čeličnim nogama", pas s lakoćom progoni brzi plijen. Ovaj odlučni lovac može loviti cijeli dan bez odmora i dalje će s jednakim oduševljenjem htjeti loviti sutradan i dan nakon toga. Sposoban je loviti na bilo kakvom terenu, radilo se o ravnoj zemlji ili brdovitom području s gustom vegetacijom.
Talijanski gonič je dopadljiva pasmina. Ovaj pas ima tanko "suho" tijelo laganih kostiju. Kao poseban znak raspoznavanja mu služe duge ovješene uši koje su nisko postavljene i presavijene na vrhu. Taj elegantni pas može imati dvije vrste dlake-čvrstu poput žice i glatku. Oba tipa talijanski ljubitelji pasa visoko cijene. Talijanski je gonič uporan lovac s odjekujućim lavežom, no budući da je u kući tih i miroljubiv, prikladan je za pratitelja. Goniči inače uživaju u ljudskom društvu i udobnostima doma, pri čemu ova pasmina nije iznimka. On će zahtijevati tretman kao član obitelji i željet će se uključiti u sve obiteljske aktivnosti. Ova pasmina nikad ne bi smjela biti ostavljena u psećoj kućici u dvorištu ili dugo ostavljena sama. Psu će biti dosadno, što će pokazati uništavanjem. Goniči su prilično nezavisni psi pa njihov odgoj može predstavljati izazov. Ipak, s obzirom na krv mastifa, talijanski gonič je nešto voljniji prihvatiti trening.
Talijanski gonič je vrlo stara rasa koja je vjerojatno nastala ukrštanjem egipatskog hrta sa rimskim molosom.
Uzgajivači su poboljšali ovog psa u doba renesanse, kada je on bio jako popularan. Poslije dugog perioda zaborava, Talijanski gonič ponovo doživljava slavu.
Čvrst, neumoran, on lovi na svim terenima. Posebno efikasan u lovu na divljač sa dlakom (divlji vepar, lisica, zec), on je izuzetan gonič u lovu iz zasjede. Živ i vatren, ima prijatan, snažan lavež.
Talijanski gonič je vrlo neovisan, tako da ga treba obučavati rano. Ovaj pas ima dobre mišiće bez i trunke sala, ima dobro uravnotežnu strukturu koja ga čini sposobnim pratiti divljač od zore do zalaska sunca.
Koščata glava djeluje prilično suho. Crni nos ima dobro otvorene nozdrve. Oči, široke i sjajne, tamno žute dužice, imaju lijep izražajan pogled. Uši, duge i talasaste, postavljene su nisko. Suhi vrat nema podbradkaa. Rep nosi u obliku srpa. Po vrsti dlake razlikuju se dve varijante , jedan sa kratkom i glatkom, drugi sa poludugom i grubom dlakom.
Njega:
Talijanski gonič je dobar pas, postojanog karaktera i često se koristi kao pratilac. Može loviti po svim vrstama terena i odličan je lovački pas, ali sa obukom za lov treba se početi već sa nekoliko mjeseci.
Kao kućni ljubimac talijanski gonič je poslušan, odan, pun ljubavi, i veoma nježan. Međutim ovaj radoznali i avanturistički pas je uvijek u pokretu. On zahtjeva dosta kretanja u toku dana uz dosta vježbanja i igre kako bi ostao u formi.
Talijanski gonič nije pas koji može živjeti u stanu, u zatvorenom prostoru. Pored puno aktivnosti u toku dana potrebno mu je i dosta prostora. Zahtjeva stalan pristup otvorenom, u suprotnom može postati depresivan, uništavati namještaj ili odbijati poslušnost.
Dlaka ne zahtjeva mnogo njege. Bez obzira o kom tipu se radi dovoljno je samo redovno četkanje jačom četkom uz skidanje mrtve dlake. Kupanje se vrši po potrebi, kada je pas recimo bio u lovu, a tada bi trebalo obratiti pažnju i na higijenu ušiju zbog sklonosti infekciji uha.
• Češći zdravstveni problemi: displazija kukova, kronične infekcije uha
• Rjeđi zdravstveni problemi: ništa posebno
• Povremeno primjećeno: osjetljivost na anesteziju, napuhivanje, debljina
• Preporučeni testovi: kukovi, uši
• Životni vijek: 10 - 14 godina
Povijest pasmine:
Porijeklo talijanskih goniča dopire unazad do antičkog doba. Ovi psi su potomci primitivnih lovačkih pasa, koji su u starom Egiptu držani za gonjenje divljači, a kasnije su ih fenički trgovci doveli do obala Sredozemnog mora, pa tako i do Italije.
Brojni su različiti prikazi postojanja pasa u Egiptu, za vrijeme različitih faraonskih dinastija, koji su vrlo slični današnjem talijanskom goniču.
Naročito se izdvaja postojanje pasa sa visećim ušima, nesumnjivo znak uznapredovale demistifikacije. Pri tome se ovi psi za progon divljači, ne smiju zamijeniti sa hrtovima.
Oni su dospjeli do Italije i sudjelovali su u stvaranju današnjeg talijanskog goniča, čije su opće anatomske osobine, praktično stoljećima ostale nepromijenjene.
Psi istog tipa i iste veličine kao današnji talijanski goniči stoje pored kipa boginje Diane u muzeju u Napulju i Vatikanu.
Zahvaljujući slici u dvorcu Borso d Este (1600. godine), može se zaključiti da idealni tip današnjih pasa ove rase ponovo postoji.
Talijanski gonič ima odličan vid i vrlo razvijeno čulo njuha. Koristili su ga za lov na sve vrste divljači.
