MARIJAN LEKIĆ „REFLEKSIJE VREMENA“ U KLOVIĆEVIM DVORIMA
TITOVA PREOBRAZBA OD MARŠALA U DANDYJA
Izložba objektivno istražuje desetogodišnje razdoblje jugoslavenskog socijalizma i kult Tita kao simboličnog oca naroda i osobe koja je nudila nadu u bolji život, a i sama živjela bolje od drugih diktatora
Kad se 12. prosinca otvorila izložba „Refleksije vremena 1945 – 1955“ u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu bila je to prilika da se zaviri u desetljeće nakon Drugog svjetskog rata ili kako reče autorica kustosica Jasmina Bavoljak koja ju je pripremala punih deset godina: Izložba bez gorčine istražuje socijalizam i njegov slom ali prikazuje i Tita kao osobu koja je željela živjeti bolje od perspektive koju je bratski pružao Staljin. Ministrica kulture dr. Andrea Zlatar-Violić otvorivši izložbu uz nazočnost pokrovitelja predsjednika Republike dr. Ive Josipovića naglasila je kako je to desetljeće obnove koje je ljudima pružalo polet i obećavalo nadu da će sutra živjeti bolje.
Izlošci Lovačkog muzeja
Naročitu pozornost posjetitelja izazvao je dio koji prikazuje maršala Tita kao dandyja s neizostavnim lovačkim trofejama, stilskim namještajem, svilenim tepihom... Za izložbu je Lovački muzej Hrvatskog lovačkog saveza ustupio dermopreparat mrkog medvjeda pred kojim su se posjetitelji neizostavno fotografirali. Inače taj je medvjed donesen iz predvorja Vile Zagorje, koja je sagrađena 1963.-1964. godine, (arh. Vjenceslav Richtera u suradnji s Kazimirom Ostrogovićem) , za potrebe predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. U Lovački muzej medvjed je smješten 1990. godine kada je zbog raketiranja Banskih dvora, rezidencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana premještena u Vilu Zagorje koja je preimenovana u Predsjedničke dvore. Pored toga Lovački je muzej izložio u Titovoj sobi šest trofeja jelena običnog stečenih Baranji, dva dermopreparata glave muflona te krzno leoparda iz donacije Marijana Kraljevića – Kinga.
Tito kao pop-ikona
Na izložbi Tita upoznajemo i kao pop-ikonu koja dobiva darove sa svih stana, druži se s Elizabet Taylor, Sophijom Loren, na večeri je s Churchillom obučen u frak sa svim odlikovanjima, a na ručku s kraljicom Elizabetom u žaketu s cilindrom…
Autori izložbe naglašavaju kako je jedno od polja fascinacije Titom opčinjenost njegovim glamuroznim stilom života. Titova sklonost kićenju i oblačenju je ponekad čak korištena i kao diplomatsko oružje. Primjerice kad a su sovjetski vođe došli u pokajnički posjet Beogradu u svibnju 1966. godine , New York Times je pisao kako je već i sam kontrast Titove svijetloplave maršalske uniforme izvezene zlatnom, naspram sovjetskih, jednostavnih i od puta izgužvanih odijela, djelovao impresivno. Nasuprot većini ostalih, pogotovo komunističkih , diktatora, u prikazima Titova života rano su se pojavili luksuz i sjaj, posebno u izvještajima s egzotičnih putovanja i lovova.
Sjajne uniforme, kraljevski lov
U izvrsnom katalogu izložbe, koji je napisala grupa od čak 13 autora, podsjećaju kako je Tito bio simbolički otac naroda ili bolje rečeno dobri kralj kao u narodnim bajkama i legendama, a za kralja je normalno da živi u dvorcu, da ima sjajne uniforme, da ide u kraljevski lov…
Tito je samouvjereno nosio svoja mnogobrojna besprijekorno šivana odijela i odjevne detalje koji su ga činili pripadnikom svjetske klase dandyja, kako ga je za vrijeme Španjolskog građanskog rata opisao Salvador Dali.
Na dijelu izložbe vezanom uz kult Tita, s predmetima iz Muzeja istorije Jugoslavije u Beogradu, izlažu se njegova odijela, cipele, kravate, medalje, cigare, mnogobrojni kovčezi za šešire, fotografije s luksuznih večera… U sobi s prepariranim medvjedom ukrašenom jelenskim rogovima niz je Titovih portreta u punoj figuri slikara Tartaglia i Filakovca…
Pred sam kraj muzejske sezone dobili smo još jednu od najatraktivnijh izložbi, koja premda prikazuje razdoblje tvrdokornog socijalizma obilježenog diktaturom, daje autentičnu rekonstrukciju duha naše poslijeratne epohe objektivnu prema tom razdoblju bez klišeja i patetike pa je svakako valja posjetiti, a traje do 10. ožujka 2013. godine.
Snimio: Željko Hrnčević Autor: Marijan Lekić 
