U prijedlogu budućih izmjena i dopuna Zakona o lovstvu spominje se i mogućnost provođenja lova lukom i strijelom, kao proširenje lovno-turističke ponude.

Cijeni se da danas u svijetu ima oko 3,5 milijuna lovaca koji love lukom i strijelom. Većina europskih država ima nacio­nalne asocijacije lovaca lukom udružene u Savez za lov lukom E.B.A (European Bowhunting Association) koje podržava međunarodni Savez za lovstvo (C.I.C.) kroz svoju radnu skupinu za lov lukom (C.I.C. Bowhunting Group). I Hrvatska je članica EBA već sedam godina (kontakt: Jurica Manestar).

Ne ulazeći dublje u problematiku lova lukom jer ta tema traži širu raspravu, često i s vrlo različitih stajališta, navedi­mo samo neke činjenice: iz suvremenih lukova postižu se preci­zni pogoci, na daljini 30 m, grupa pogo­daka se može smjestiti u krug promjera 10 cm. Brzine strijela su oko 100 m/sek. Najčešće daljine gađanja su 30 do 40 m u šumi i do 60 m u polju. Naravno, poželjne su u manje daljine, ali se onda javlja problem mogućnosti približavanja divljači.

Lov lukom se izvodi na dva načina: sa čeke (visokog zasjeda) i prikradanjem (šuljanjem).

Lov sa čeke je učinkovitiji jer nas divljač praktički ne može osjetiti - pogotovo što se gađa s male daljine. Kod lova posebno treba paziti na utje­caj zemljine teže na strijelu, najbolje je strijelu ispucavati pod kutom od 30 stupnjeva. Lov prikradanjem je zanimljiviji i pruža veće uzbuđenje, ali zahtijeva i odlično uvježbanog lovca.

Lovac lukom se vraća svom Iskonu- početku. Sada može nastati nadmudri­vanje - što je više etički, je li lovac s lukom ili suvremeni lovac opremljen čudima suvremene tehnike. Ako suvre­menom lovcu nije prioritet odstrjel, (što je bio njegovu pretku) onda čemu naj­preciznije puške, videokamere, noćni pojačivači svjetla, termovizija. Loviti lukom moguće je samo po danu.

Među lovcima s puškom često se govori o etičnosti hica, poznat je izraz o tzv. "jed­nakoj prilici (šansi)", tj. da se kod lova kru­pne divljači koristi puška koja može ispa­liti samo jedan metak. Kod lova lukom to je još izraženije, lovac se mora jako pribli­žiti divljači. Samo ako je dobro uvježban, tj. ako se nečujno kreće i zna skriti svoje mirise može postići uspjeh.

Asocijacije zelenih i zaštitari životinja (osim njihovih frakcija koje su za apso­lutnu zabranu lova) podupiru lov lukom. Stručna istraživanja su potvrdila da divljač odstrijeljena strijelom osjeti minimalnu bol te izdahne brzo i bez šoka. I zaljublje­nici lova lukom naglašavaju da je takav lov pošteniji, sportskiji i zabavniji od lova s puškom. Zaista, kod lova lukom prilike (šanse) i lovca i divljači su podjednake što se kod lova puškom teško može red.

Činjenica je da se u zadnjih 10-ak godina lov lukom u Europi jako razvio. Uzmimo za primjer Mađarsku (koja bi nam trebala biti uzor u lovnom turizmu), gdje je lov lukom slobodan i gdje lukom lovi oko 3000 lova­ca. U Hrvatskoj postoje tri udruge lovaca lukom: Društvo streličara lovaca Lisac - Našice, Udruga streličara lovaca Bowhunter iz Delnica, te Lovačko društvo streličara ULLR iz Splita.

Bilo bi dobro da se i u Hrvatskoj oza­koni slobodni lov lukom u zatvorenim i otvorenim lovištima i bez birokratskog uplitanja državne administracije. Ne treba slijepo slijediti neke države koje za sada ne dozvoljavaju lov lukom. Te države nemaju lovnog turizma, a imaju jake lobije pro­izvođača lovačkog oružja i streljiva. Za države koje imaju ambicije u lovnom turiz­mu, a tu svakako spada i Hrvatska, lov lukom je poželjan.

Rade STOJADINOVIĆ
objavljeno u Dobroj kobi, br. 151