Namibija

Kako smo prošlo ljeto imali sreće upoznati outfitera iz USA za boravka u Namibiji pri lovu na caracala (Afričkog risa) tako su nam se otvorile mogućnosti i ovoga lova na na Pumu i Bizona na Rocky Mountainu.

Amarikanca smo zatekli u blizini našeg Afričkog lovišta  gdje svake godine dođe sa svojim psima u nekoliko lovova na leoparda, a dio lovova  lovi u susjednom lovištu.

Stjecajem okolnosti taj Amerikanac nam je ponudio pomoć oko lova Caracala kojeg smo zahvaljujući njemu i njegovim psima odstrijelili za jedno poslijepodne. Zahvaljujući  njegovim savršenim psima koje svake godine dovodi u Afriku specijalno za te lovove. Teško je zamisliti koliko košta trošak puta za tolike pse iz Denvera u Namibiju. Zabavio se tada cijeli dan vozeći po savani, uočio trag Caracala i pozvao nas, nakon toga pustio pse koji su ovom prilikom odradili 90 % lova, samo što se trebalo popeti na drvo na kom je Ris i ostao nakon pucnja iz .22 WM.

Nakon tog zajedničkog lova ponudio nam je lov Pume u svom lovištu kod Denvera, kako oni kažu Cougara (lat. Puma Concolor).

Pripreme za lov

Naravno da se takvu ponudu ne može odbiti a nadasve kad smo vidjeli njegove reference. Uslijedile su višemjesečne pripreme uključujući i postupke oko avio-karata i Američke vize, a dan odlaska se primakao zadnjeg dana u siječnju ove godine.

Preko Frankfurta smo odletjeli u Denver, a iz Denvera malim lokalnim avionom u planine Rocky Mountaina, a odatle još dva sata terencem do lovnih revira i smještaja u prirodnom ambijentu smrznute doline.

SAD - Rocky Mountain

Oko nas kanjoni. Pristojan boravak i što je najvažnije toplo. Snijega nešto malo a osnovni preduvjet je snijeg na kojem čete naći tragove. Ostatak posla je na psima, njih desetak koje pušta na trag.

U svemu treba imati i malo sreće da vam se pogon ne zaustavi na vrhu nekog kanjona ili planine jer onda predstoji mukotrpno penjanje i prilaz.

Drugi dan po dolasku ujutro oko 9 sati smo naišli smo na ne baš svježi trag ali su psi jako dobro reagirali. Pušteno je osam pasa.

Svako od njih nosi odašiljač kako bi ih vodič mogao pratiti.

Nakon pola sata smo se uvjerili da su psi na tragu. A mi smo se uputili dalje da nađemo drugi, alternativni trag ako slučajno ovaj propadne ili ako psi otjeraju zvjer predaleko.

Tako smo se vozili u Polaris Rangeru nekoliko sati i naišli na upravo svježi novi trag.

Ali…

Točkice na  GPS-u su pokazivale da psi stoje već pola sata na istom mjestu. Bilo je oko 2 popodne.

Pokazano je brdo i uvala u brdu u kojoj su psi nekih 3-4 kilometra od nas.

Domaćin je počeo pjevuckati i javio se na radio stanicu na neki poziv, uspjeli smo razaznati sljedeće: „Dont disturb me now, I'm just kiling cougar“…(nemoj me smetati, upravo ubijamo pumu)

Opalaaa !?

A tek se vozimo u tom pravcu.

Dok je vozilo moglo vući uzbrdo i po snijegu a dalje oko 1,5 km uzbrdo po snijegu. 

Utoliko smo čuli nervozni lavež svih pasa.

Kako smo se približavali oduševljenje i uzbuđenje je raslo. Nešto neopisivo. Snijeg skoro do koljena.

Na pedesetak metara smo vidjeli veliku zlatno žutu mačku na drvu svojih desetak metara od zemlje.

Lagani prilaz i dogovor, kamere rade, snimamo. Zvjerka je uznemirena ali psi su ti od kojih ne može uteč' dalje.

Kalibar 30-30 iz Winchesterke i jedan hitac je bio dovoljan da se životinja od skoro 70 kg sruši na par metara od nas.

Iste sekunde treba pojuriti na pse kako ne bi rastrgali vrijednu trofeju.

Naravno da je sve profesionalno urađeno a nakon čega je nastala neopisiva radost i olakšanje, ipak takvu trofeju dobiti i to drugi dan lova je neshvatljivo. 

Čak smo i na pljoske zaboravili.

Spuštanje u dolinu, nošenje prekrasne trofeje i pauza pored vozila i pomagača.

Euforija, svi bi nešto rekli.

Po dolasku u kamp životinju smo objesili na strehu pred vratima budući je temperatura ispod nule tako da nije bilo problema oko propadanja krzna koje je doista zadivljujuće. Mačka je odstrijeljena u vrijeme kad ima najdulju i najkvalitetniju dlaku. Procijenio je da se radi o mužjaku u četvrtoj godini a koji bi da je poživio još koju, dosegao i čak do sto kilograma.

Svjetski rekord je 124 kg.

Kod preparatora

Sutradan, a da se ništa ne prepusti slučaju, odvezli smo se u grad, preparatoru, da stručno obradi i odere krzno koje će u štavljenju i postupku provest nekoliko mjeseci i biti dostavljeno po Cites pravilima u Hrvatsku, domaćem preparatoru da je uradi u životnoj formi.

Dan pauze i odmora pa na bizona.

Lov na Američkog bizona

Kako je u to doba godine Američki Bizon (lat. Bison bison)  pod posebnim regulacijama morali smo se pravilima i pokoriti. Krdo od desetak grla je pronađeno. Cijena varira od starosti životinje. Koja je proporcionalna veličini, obraslosti dlakom i duljini rogova tako da cijena odstrela iznosi od 1000 do 3000  US$.

Naravno odlučili smo loviti najvećega.

Moćni kalibar 30-378 Weath. sa nezaobilaznim Američkim Leupoldom je posao odradio jednim hicem. Neshvatljivo ali kad se uzme u obzir tolika energija zrna od 13 grama lako je zaključiti da je bizon bio mrtav pa skoro i na nogama.

Zanimljivo od svega toga je da od Evropskih lovaca obožavani Swarovski, Zeiss i ostala skupocjena EU stakla uopće ne „igraju“ kod Amera. Jednostavno kažu za Leupolda.. „best scope ever made“ (najbolje ikad napravljeno) s čime se autor priče i sudionik lova apsolutno i na svom iskustvu slaže.

Muke su nastale što sa životinjom? Ostaviti je ne možete, ne smijete.

Odlučili smo je darovati ali…trebalo je dostaviti mesaru koji ima licencu i platiti deranje i proces „donacije“ što je pomalo bilo začuđujuće s obzirom da poklanjaš meso od najmanje 600 kg bez kože i utrobe. No treba poštovati  pravila tamo i gdje jesi tako da je zapravo sve to odnijelo cijeli dan posla.

Lov Risa i Kojota 

Intencija je bila loviti još risa i kojota ali lovostaj na risa je počinjao za još jedan dan koji smo proveli bezuspješnim traganjem za stopama u snijegu a za kojota je jednostavno bilo prehladno. Temperatura se spustila ispod -20 C, a treba sjediti na otvorenom i vabiti. Ma da…kako ne.

Sve u svemu jedno divno novo iskustvo i vjerojatni povratak na Pronghorn antilopu koje smo vidjeli, Elkove i Mule deer jelene a koji se love u jesen.

Amerika nije razočarala.

O detaljima:  www.namibia-lov.com

Tekst i slike: Đivo Ćurlica