Kao što su se u srednjem vijeku krstili vitezovi prilikom primanja u svoju bratovštinu, tako se po uzoru na te obrede u lovačkim redovima uveo običaj krštenja mladog lovca kako bi ga se uvelo u redove „pravih lovaca“. No, krštenje se obavljalo tek po odstrjelu krupne divljači jer ju je nekad bilo vrlo teško uhvatiti - za lov krupne divljači trebalo je hrabrosti i umješnosti pa se taj poduhvat smatrao posebnom čašću. Danas se krštenje obavlja i nakon ulova sitne divljači.

Lovačko krštenje obično se obavlja nakon zajedničkog lova ispred lovačkog doma.

Lovnik nakon počasti divljači objavi da je mladi lovac prvi put odstrijelio divljač i da ga se treba krstiti kako bi se njegovo znanje povjerilo. Na prijedlog lovnika oformi se Lovački sud (u njega mogu biti birani samo lovci koji su već odstrijelili tu vrstu divljači) od tri člana gdje je predsjednik Suda osoba koja dobro poznaje lovačke običaje i ponašanje. Imenuje se još i izvršitelj kazne i zapisničar.

Predsjednik Suda prvo provjerava znanje mladog lovca i ispituje ga – što je popraćeno raznim opaskama i smijehom. Ako se lovac ne snalazi imenuje se njegov odvjetnik/branitelj - to može biti samo onaj lovac koji je već odstrijelio tu vrstu divljači. Lovac si bira i kuma koji će ga tješiti i dodavati mu piće prilikom pokrštavanja. Pitanja i odgovori su šaljivog tona a za pogrešne odgovore i nepoštivanje suda mladi lovac se kažnjava udarcima šibom (često u tome sudjeluje više lovaca pa i cijelo društvo, ali to ne bi smijelo prijeći u batinjanje i iživljavanje!). Ispitivanju se posvećuje mnogo vremena pri čemu se stvara vesela atomosfera.

Kad završi ispitivanje, sudionici imaju pravo popiti čašu vina a mladi lovac čašu vode. Nakon ispitivanja objavljuje se da je mladi lovac položio ispit i da ća biti lovački kršten. Sve dok traju pripreme za izvršenje kazne i za samog izvršenja kazne kum obilazi oko mladog lovca krštenika, hrabri ga i daje mu piće vodeći pri tom računa da ga dobro zalije.

Na stolac ili klupu postavi se lovačka puška i divljač a lovac se polegne preko svega. Po glavi mu se izlije par kapi vina i govori „Krstim te u ime božice Dijane i Sv. Huberta za lovačku čast i poštenje, u ime zelene bratovštine lovačkih društava za složno drugarstvo a u ime nazočne lovačke družine za pravilno lovačko ponašanje.“ Pri tome ga kum simbolično udara po stražnjici tri puta. Nakon toga predsjednik suda umoči grančicu u vino i škropi mladog lovca i objavljuje da je lovac kršten i da će se njegovo ime upisati u veliku knjigu lova. Lovac poljubi šibu i kaže da će se pokazati dostojnim imenom pravoga lovca. Nakon krštenja lovac poljubi divljač a predsjednik razglasi da je primljen u redove lovaca. Potom se lovcu čestita i nazdravlja, a mladi lovac može održati i svečani govor

U spomen na krštenje lovcu se daje šiba kojom ga se krstilo s potpisima članova suda i datumom.

Lovačko krštenje je svečan događaj zabavnog karaktera, koji se kasnije dugo vremena prepričava a mladom lovcu ostaje u lijepoj i nezaboravnoj uspomeni (bol se relativno brzo zaboravlja). Postoje i lokalne varijacije krštenja a ovdje je opisan glavni tijek krštenja.

Lovac.info, prema Mustapić i suradnici, Lovstvo, 2004.