Godišnji skup Američke sokolarske asocijacije (NAFA) i skupština Međunarodne asocijacije za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica (IAF) Kearney, Nebraska, 2006

Odlazak u Ameriku sokolariti skriveni je san svakog evropskog sokolara. Nepregledna prostranstva bogata zečevima, kunićima, fazanima, prepelicama i prerijskim jarebicama želja su svakog tko jednom proba lov sa pticom grabljivicom. Dodatna olakotna okolnost u Sjedinjenim Američkim Državama koja pruža velike mogućnosti i jednostavnost bilo kojeg načina lova, pa tko i sokolarenja, je patentni način lova.

Tako svaki lovac ili sokolar jednostavno u nadležnom uredu za divljač i lov kupi dozvolu za svaku lovnu sezonu i sa određenim limitom dnevnog ulova «bag limit» bez problema odlazi sokolariti. Da sokolari sa naših prostora lako dobiju vizije koliki je «bag limit» dovoljno je reći da su dnevno dozvoljena dva fazana, dvije jarebice, dva kunića i dva zeca.

U nekim drugima SAD-a taj limit može biti i veći, a to se posebno odnosi na kuniće kojih ima u velikom broju. Takva, nazovimo ih «ograničenja», mogu zadovoljiti svačiji ukus a sokolari dobro znaju da je ovakav dnevni limit dovoljan za mjesec dana a ne jedan dan sokolarenja.

Slika 1. Red tail ženka Grant Andersona je zadivila svojom sposobnošću lova na zečeve.

Američki susret sokolara NAFA 2006. koji je održan zajedno sa generalnom sjednicom IAF-a u gradiću Kearneyu u Nebraski bio je neponovljivi sokolarski doživljaj u svakom pogledu i nešto što sokolarski «sladokusci» zasigurno moraju vidjeti. Na susretu se je okupilo oko tristotinjak sokolara iz čitave Amerike.

Ono što američko sokolarenje još čini doista posebnim je mogućnost da sokolari koriste uhvaćene ptice grabljivice koje se nalaze na listi određene države. Tako je bilo prilike vidjeti mnoštvo uhvaćenih američkih crvenorepih škanjaca (Buteo jamaicensis L.) koje su obavezne ptice za sokolare početnike u SAD-u, harise (Parabuteo unicinctus L.) kojih je bilo iz umjetnog uzgoja ali i dosta veliki broj uhvaćenih na području Texasa, te u nešto manjem broju kada govorimo o pticama iz prirode, prerijskih sokolova (Falco mexicanus L.) i ono što je vrhunac svih sokolarskih očekivanja sjevernih sokolova (Falco rousticolus L.).

Za sjeverne sokolove na području Južne Dakote pojedini sokolari dobivaju dozvolu za hvatanje i korištenje za potrebe sokolarenja svake godine.

Ovaj primjer je još jedan u nizu dokaza svjetski razvijenih zemalja koje razumiju sokolarenje i što je još važnije kako potrajno gospodariti prirodom. Na moj upit kako to da je dozvoljeno korištenje divljih ptica, američki zaštitari prirode koji su prisustvovali skupu, odgovorili su mi da samo 25% mladih ptica grabljivica dočeka drugu godinu nakon valjenja a u ovom slučaju postoji mogućnost da one ostanu žive te u krajnjem slučaju mogu služiti za projekte revitalizacije.

Slika 2. Mužjak američkog jastreba sa autorom.

Ipak najveći broj ptica je bio iz umjetnog uzgoja i među njima su se posebno isticali finski i sibirski jastrebovi Vic Hardasvica te sjeverni sokolovi koji se uzgajaju u nekoliko desetaka uzgajivačnica širom SAD-a. Zanimljivo je to što ipak većina sokolara vjeruje u dobru genetiku ptica iz umjetnog uzgoja bez obzira na vrlo velike mogućnosti korištenja ptica iz prirode te kupuje ptice od uzgajivača.

Kada se govori o samom sokolarenju na terenu može se reći da nema «prosječnih» sokolara. Svi oni koji su došli na susret lovili su sa svojim pticama i to u vrlo zavidnom izdanju. Mene je osobno jako zanimao lova sa američkim crvenorepim škanjcima ( ili popularnijim nazivom red tailima) koji su njihova autohtona vrsta i koji mogu posramiti i jako dobre jastrebove kokošare koji slove za izrazite lovce među sokolarima. Sa red tailima najčešće love kuniće, a posebno su dobri u lovu na zečeve. Isto tako harisi u rukama američkih sokolara čine «čuda» i strašni su lovci najčešće na zečeve.

Također jedna od zanimljivih ptica koje evropski sokolari nemaju prilike često vidjeti su feruginusovi škanjci (Buteo regalis L.) sa kojima su tamošnji sokolari vješti u lovu na kuniće i zečeve, ali isto tako i na patke iz zraka kao sa sokolovima.

Kada se govori o jastrebovima, američka podvrsta je puno nervoznija od evropskih jastrebova, a ujedno su evropski jastrebovi zbog toga na visokoj cijeni.

Zasigurno najveća zvijezda susreta bila je ženka sibirskog jastreba također iz uzgajivačnice Vic Hardsavica, koja osim što je plijenila pozornost zbog boje i veličine, je bila i ponos vlasnika koji je sa njom lovio zečeve i fazane sa velikim uspjehom.

Slika 3. Ženka sibirskog jastreba plijenila je poglede svih sudionika susreta ali se je pokazala kao izvanredna lovna ptica na zečeve i fazane.

Na susretu je također bilo i dosta cooperovih kobaca koji su zadivili sve prisutne sokolare svojom okretnošću u lovu na pernatu divljač. Ova ptice se najčešće koriste u lovu na virđinijske prepelice (ili kod nas poznate kolinke), te mnogi američki sokolari smatraju da im u tome nema premca.

Slika 4. Krys Langevin sokolara iz Texasa sa imprint ženkom coopera koja je do tada u svojoj prvoj sezoni napravila preko stotinu uspješnih letova.

Naravno, ne možemo završiti priču o američkom sokolarenju a da se ne kaže nekoliko riječi o lovu sa sjevernim sokolovima. Osobno sam imao prilike sudjelovati u dva lova sa sjevernim sokolovima na prerijske jarebice. Prvi lov je bio sa jednim od najvećih uzgajivača tih sokolova u Americi, Danny Ertsgaardom, koji me je velikodušno pozvao u lov sa jednim od njegovih mužjaka i drugi puta sa dr. Tim Kimmelom i njegovim bijelim mužjakom u trećoj godini života.

Slika 5. Mužjak gyra velikog uzgajivača Danny Ertsgaarda.

O ovom lovu bi se imalo što pisati na nekoliko stranica, no samo ću reći da je iščekivanje prerijskih jarebica koje dolaze na hranjenje iz otvorene prerije u sumrak na pokošena kukuruzišta, te čitav način ovoga lova, velika umjetnost. Dodatnu draž tom lovu čine i divlji prerijski sokolovi koji svako malo čekaju priliku da se obruše na podignute jarebice što uz zalazak sunca u preriji čini jedan neponovljivi doživljaj američkog sokolarenja.

Slika 6. Danny Ertsgaarda nakon lova na prerijske jarebice.

Autor: Viktor Šegrt, dipl. ing. šumarstvaOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.