Američki koker španijel

Napisao/la  Subota, 16 Srpanj 2016 11:00

Američki koker španijel je rasa psa, tipa španijel, porijeklom iz SAD. Prvenstveno namijenjen za lov sitne divljači, međutim, danas u velikoj većini slučajeva izvrstan kućni ljubimac.

 

Osnovno

  • Životni vijek od 9 do 15 godina

  • Mužjak

    • Visina od 36cm do 39cm

    • Težina od 11kg do 13kg

  • Ženka

    • Visina od 34cm do 37cm

    • Težina od 11kg do 13kg

Eksterijer

Prelijepi španijel sa dugim, obješenim ušima, zaobljenom glavom i obilnom svilenom dlakom srednje dužine. Njuška je široka i duboka sa prostranom čeljusti. Gornja usna je obješena, pokrivajući cijelu donju vilicu. Zubi su snažni i moraju imati makazasti zagriz. Vrh njuške je uvijek crn na crnim psima, ali može biti smeđe boje na ostalim bojama pasa. Oči su oble i postavljene tako da uvije imaju pogled naprijed. Tijelo je kompaktno, sa kratkim vratom. Gornja linija polako pada prema dole od grebena prema korijenu repa. Prednje noge su prave, dobro koščate. Peti prst na šapama (sa zadnje strane noge, ne dodiruje zemlju) trebaju biti odstranjeni. Boja krzna može biti blijeda mrkožuta, crna ili u nekoj drugoj jednobojnoj varijanti, zatim crna sa paležom (kao kod dobermana i rotvajlera) i višebojna (bijela sa crnim, bijela sa smeđom ili crvenom, bijela sa crnom i paležom). Rep je kupiran na 2/5 originalne dužine, pas ga nosi u nivou sa leđima i konstantno je u pokretu. Poljski tip ove rase ima kraće krzno zbog lova u žbunju, a također ima i bolji lovački instinkt. Oba tipa američkog kokera su odlični ljubimci.

Temperament

Uvije spreman za rad i igru, američki koker španijel je jednako dobar kao lovački pas i kao ljubimac. Veseo i osjećajan pas, veliki prijatelj djece uvijek poštujući vlasnikov autoritet. Umiljat, nježan i veseo, što pokazuje neprestanim mahanjem repa. Inteligencija američkog kokera je prosječna. Iako je živahan i razigran pas, potrebno je socijalizirati ga kako bi se izbjegla sramežljivost i povučenost. Kokeri vole ljude i trebaju ih da bi bili sretni. Ponekad ih je teško naučiti kućnim pravilima uključujući i lajanje u kući. U svakom slučaju, većinu ih se lako istrenira i većina se dobro slaže sa drugim životinjama. Kako je ovo u svijetu veoma popularna rasa, postoji velika potražnja za ovom rasom, što stvara i mogućnost lošeg odgojnog procesa zbog želje za što većom i boljom zaradom. U ovim slučajevima se pojavljuju jedinke sa lošim karakterom i promjenama raspoloženja, što u kombinaciji sa sramežljivosti, strahom i dominacijom stvara veoma zlog psa. Kod ovakvih slučajeva je moguća pojava agresivnog čuvanja stvari, ljudi, mjesta, zatim hiperseksualnosti 

i bježanja od kuće.

Zdravlje

Najveći problem kod američkog kokera je katarakta, glaukom i iščašenje koljena. Manji, odnosno rjeđi problemi su displazija kukova, ektropion i entropion oka, razne alergije, seboreja i slično. U zadnje vrijeme, ipak dosta rijetko se pojavljuje IMHA (Immune Mediated Hemolytic Anemia), skoro uvijek smrtonosna, bez ikakvih znakova, poznat pod imenom tihi ubojica.

Povijest

Prvi kokeri su u Ameriku stigli zajedno sa prvim doseljenicima na brodu Mayflower 1620 godine. Američki koker je dobijen od Engleskog kokera u 19. stoljeću za donošenje prepelica i šljuka. Prvobitno odvajanje od engleskih kokera je bilo na osnovu veličine, ali je tokom sljedećih godina razlika rasla iz razloga što su se forsirale različite osobine kod jedne i druge rase. Do 40-tih godina 19. stoljeća, američki koker se toliko razlikovao od engleskog da je 1945. godine bilo nemoguće da ih se zajedno ocjenjuje na izložbi. Poslije ovoga, ove su dvije rase razdvojene i priznate sa posebnim standardima. Kako je ova rasa odgajana za lov, još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa je tako moguće vidjeti ih kao radne pse, ali veoma rijetko.

Karakteristike rase

Opći izgled

Američki koker španijel je najmanji član u grupi lovačkih pasa. Ima snažnu, kompaktnu građu, fino isklesanu plemenitu glavu i ukupno je potpuno uravnotežen pas idealne veličine. Stoji dobro uspravljen na ravnim prednjim nogama, pri čemu je leđna linija blago padajuća ka snažnim, primjerno uglatim, mišićavim zadnjim nogama. To je pas sposoban za ozbiljnu brzinu sjedinjenu sa velikom izdržljivošću. Prije svega mora biti neprisiljen i radostan, zdrav, sveukupno dobro balansiran i u kretanju da pokazuje veliku sklonost ka radu. U svim dijelovima dobro balansiran pas je poželjan kao neko sa jakom suprotnošću između dobrih točaka i mana.

Veličina

Idealna visina mjereno na grebenu, za odraslog mužjaka je 38,10 cm, a za odraslu ženku 35,56 cm. Visina može varirati ±1,27 cm. Mužjaci iznad 39,37 cm i ženke iznad 36,83 cm, trebaju biti diskvalificirani. Mužjake ispod 36,83 cm i ženke ispod 34,29 cm, treba kazniti. Visina se nalazi na vertikalnoj liniji koja počinje na najvišem mjestu plećke i završava na zemlji, pri prirodnom stavu prednjih nogu i paralelnim šapama zadnjih nogu prema srednjoj liniji.

Proporcije

Dužina od vrha prsne kosti do sjedne kvrge je neznatno veća od dužine između najviše točke grebena i zemlje. Tijelo mora biti dovoljno dugo da omogućava ravan i slobodan korak. Pas nikada ne djeluje dugo ili nisko.

 

 

Zadnja izmjena Ponedjeljak, 18 Srpanj 2016 12:58
K2 Items