Prve nalaze pračovjeka nalazimo na prijelazu tercijara u diluvij.

Tada je pračovjek bio biljojed- vegeterijanac , i nomad, skupljao je biljnu hranu: plodove, gomolje i sl.Usljedilo je ledeno doba i čovjek se morao početi baviti lovom, što zbog hrane koju su mu predstavljale divlje životinje, što zbog životinjskog krzna koje mu je omogućilo da se zaštiti od hladnoće, i da si rasprostre prve ležajeve. Počevši se duhovno razvijati pračovjek je počeo i upotreljavati prva oruđa koja je koristio za obranu i napad, čime je sebi i svojoj zajednici pribavljao meso, dakle hranu, kosti i kožu. Pračovjek dakle postaje prvi, mogli bismo reći i pravi lovac.
 Na prelasku diluvija u aluvij uz čovjeka se pojavio i pas kao prva kućna životinja, najprije je služio kao hrana da bi se kasnije pridružio čovjeku u lovu i bio mu od znatne pomoći.

 Nešto kasnije čovjek se počinje baviti stočarstvom i  ratarstvom,ali lov i dalje zauzima vrlo značajno mjesto među aktivnostima, što zbog stjecanja materijalnih dobara, ali  u lovu je i dokazivao svoju snagu i spretnost, kao i sve razvijeniju inteligenciju.

 I babilonski i egipatski kraljevi svoje su vojske uvježbavali u lovu na divlje zvijeri.    Prve klesane spomenike s temom lova nalazimo iz vremena starih Grka i Rimljana, iz čijeg vremena i potiču hramovi božica lova Artemide (grčke) i Dijane (rimske).

I u povijesti Hrvatskog lovstva postoje značajni spomenici kao npr. Portal Trogirske Katedrale majstora Radovana, sa obrađenim osnovnim tehnikama lova: lov na konju kopljem, lov pješaka kopljem na medvjeda i divlju svinju, lov soklom koji potječe iz Azije (sokol je uziman kao simbol vjernosti) i lov nožem (koji je nasljeđe Kelta) na divlju svinju uz pomoć pasa.

 

 Lovci bi prije odlaska u lov prinosili žrtve božicama lova , kao i po uspješno završenom lovu.

 Rimljani postavljaju temelje lovnog prava, označuju divljač kao vlasništvo, i temelj lova čini vlasništvo nad zemljom, tzv.  domicilni princip lova.

 U srednjem vijeku kada lov prerasta jednim dijelom u sport  i gospodarstvo počinju se razvijati i klopke, zamke, omče, mreže i sl.; slijedi razvoj luka i strijele, praćaka i kopalja. Razvojem inteligencije razvijaju se  i tehnike lova (željezno doba), čovjek se u lovu koristi psom, lovi  pogonom , prigonom, jamama i sl.

 Na našim područjima temelj je bio lov kopljem kao utjecaj starih Ilira; sve do dolaska Slavena koji ujedinjuju tehnike lova. Pretpovijesni stanovnici naših krajeva svoje nastambe podizali su na povišenim položajima  npr. brdima i brijegovima uz rijeke i potoke, što im je pružalo sigurnost od napadača.

Oruđe je uglavnom bilo izrađeno iz kosti, pečene gline i kamena. Smatra se da je oruđe korišteno i za razmjenu sa plemenima koja su bila više ratarski orijentirana.

 Zanimljivo je da su oruđa za poljoprivredu koja su pronađena izrađena od jelenskih rogova i drugih dijelova divljih živoinja kao npr. preteče motika, plugova i sl.

 Tadašnji lovac lovio je uglavnom krupnu divljač velikih čopora, dok je sitna divljač bila zapostavljena iz razloga što oružje nije bilo precizno, a vještina lova još nije bila usavršena. Divljač je lovljena sačekanjima u zasjedama, zaklonima, na drveću, utjerivanjem u jame i sl.Bila je brojna iz razloga što nije postojalo vrlo ubojito oružje.

 Iz brončanog doba na našim područjima nađene su sjekire, noževi, koplja i mačevi.

Prolazeći iz Rodovskog uređenja pa sve do utemeljenja država lov je bivao i sve važnija gospodarska grana, njime su stjecana krzna, koja su korištena kao platežno sredstvo.

Kada krzna zamjenjuje kovani novac i na njemu su neizostavni motivi lova. Lovačka tradicija je nerijetko vidljiva  na oslikanim grbovima plemića, pokrajina i država.

 Lovstvo i danas ostaje značajni čimbenik gospodarstva jedne države, nosi veliku ekonomsku i društvenu ulogu, preko zaštite i uzgoja divljači, očuvanja  ekoloških faktora i cjelokupne biocenoze, buđenja ljubavi u onih koji nas nasljeđuju prema prirodi, sve do promicanja naših prirodnih bogatstava putem lovnog turizma.

Potpuno zadovoljstvo današnjeg suvemenog lovca je u boravku u prirodi, posmatranju i odmoru.

Autor: Branimir Reindl  dr.vet.med. Izvor:  www.german-wirehaired-pointer-kennel-odsiraca.com.hr