Puno je toga o ovoj predivnoj ptici i njezinom kratkom životu i smrti napisano. U prosinačkoj Dobroj Kobi, članak vrijedan pažnje. Taman za podgrijavanje emocija i adrenalina koji čekam cijelu jesen.

Čekam dakle šljuku da doleti i poziv s Lastova
Tako da se priča od lani nastavlja i u ovu lovnu sezonu.
Hrvatsku je zametao snijeg i led, prognoza je bila loša tamo negdje polovinom prosinca, upozoravalo se građanstvo da ne ide na put, da se pripremimo za veliku studen, buru…

Sve mi je to mirisalo na dobar lov na Lastovu koje već neko vrijeme pohodim u namjeri vrhunskog lova na šljuke.
Još za vrijeme svojih prvih lovačkih maštarija slušao sam i čitao o Lastovu kao poznatoj destinaciji na koje šljuke rado zaustavljaju pri preletu kad ih velika studen potjera iz Evropskoga kontinenta. Mnogi su se hvalili nevjerojatnim ulovima.
Šljuka u svojoj migratornoj misiji napušta kontinent i leti pred studeni i snijegom u toplije krajeve a Lastovo joj je zadnja stanica nakon što se odluči preletjeti Jadransko more.
Mislim čak da je stari Zakon o lovu iz SFRJ taj lov na Lastovu branio !?
Smatralo ga se ne etičkim loviti je na takav način.
No kako smo danas u Hrvatskoj i zacijelo se sa tim zakonima bave oni koji znaju struku uopće ne bi dvojio u ispravnost istog tog lova.
Vrijeme je stezalo.
Najavljivali su sutradan snijeg u Dalmaciji.

Javio sam se Antoniju na Lastovu, on je očekivao isto, pratio je prognozu i pretpostavljao sjajan prelet sljedećih dvije noći.
Poziv uvečer poslije dnevnika – Kreni !
Trebalo mi je pola sata da pokupim stvari, prastari Browningov polu-automat, kutija devetke u lokalnom dućanu lovačke opreme u Dubrovniku uzeta dan prije i nekoliko lanjskih preostalih desetki će biti dovoljno. Daj bože da opalim 30 patrona u dva dana.
 
DAN POSLIJE
 
Jutro je bilo idealno, snijeg je zabijelio cijelu Dalmaciju, sva brda oko mora, bura, mrzlo, stisnulo, kud bolje.
Antonijo je to jutro izašao pustiti pse i za pola sata imao je nekoliko fermi, za to vrijeme ja sam već prolazio Pelješac.
Srećom sa zimskim gumama jer drugačije ne bi mogao doći do Orebića.
Doista pravi snijeg, na mjestima 15 cm. !
Za ne povjerovati. Znao sam, da su šljuke noćas letjele !!
Uspio sam s „Kapetana“ na Pelješcu uhvatiti fotografiju Pelješca, Korčule i u daljini Lastova, doista zanimljivo.

Trajekt me prebacio na Korčulu, a po kojim vrsima je također bilo snijega.
U 15 sati sam krenuo na Lastovo trajektom a auto ostavio u Vela Luci.
Bogami je dobrano navaljalo, bura se digla a neveliki trajekt je zaplesao na valovima, srećom kratko, s druge strane luka Ubli je u zavjetrini.
Kod Antonija doma sjajna ribarska večera, domaći plavac, priča o šljukama i neskrivana radost upravo pravim odabranim trenutkom.
U 10 sam već bio u toplom krevetu iščekujući jutro.
Odlučili smo ne ići rano. U 7 sati iz kuće, dok dođemo na poziciju nek' se malo digne sunce jer je uistinu hladno, a i da bura sa suncem malo opadne.

 
DAN DRUGI
 
Vozeći se tih par kilometara ujutro oko 7 sati , 3 šljuke su se digle s puta ! TRI !
Stvarno je hladno a ne smiješ se natovariti robe jer za 15 minuta hoda postaje ugodno a ne smiješ se znojiti, cijeli dan je pred nama. Malo keksa, bočica vode, dosta.
Prva ferma minut od napuštanja auta.
Da preskočim detalje, u 8:40 smo imali četiri šljuke.

Taj dan devet šljuka smo imali a sigurno 30 podigli. A da nam nije u primislima bilo čekat večernji prelet.
Doduše umorni smo bili za ne povjerovati. Jamčim 10 kilometara uzbrdo-nizbrdo, kroz najgore šikare, kroz maslinike i kupine…
Šljuke je bilo kao nikada dosada, ferma doslovno svako 15 minuta, samo što su takve šikare da od 5 podignutih uspiješ opaliti na dvije a jedna dobije sačmu.


Seterica je radila presavršeno, teško opisati što je sve izvodila i iz kakvih situacija „izvlačila“ šljuku pred cijev. Puhala je bura, s večeri gotovo stala, bistra noć, sutra će biti još bolje.
Topla večera, okrepa i slatki umor u toploj sobi Antonijeve kuče u Skrivenoj luci.

 
DAN TREĆI
 
Malo toplije jutro i lagani jugo za ne povjerovati, koja suprotnost prethodnim danima.
Odlučili smo obići dva polja nadomak mjesta Lastovo. Opet kao po istoj špranci, prva ferma 100 m od auta.
Predivan polet, pratim je hitac i pada u kupinu. Lov za kraljeve, jednostavno te nosi, odvodi u maštarije i realizacije koje svaki istinski lovac čeka cijeli život.
Ovaj dan je manje ferme, manje ptice, ali zato je dižem na relativno čistom, manje gustom terenu i imam onaj predivan trenutak, onu sekundu uživati njenog leta prije nego otputim sitnu sačmu za njom.


To je trenutak koji se pamti.
Popodne se nakupili teški oblaci, u 3 sata počinje kiša, Izvlačimo se iz „Zleg poja“ sa sedam odstrijeljenih šljuka, da je bilo još dva sata dana bile bi još sigurno dvije.
Da se krivo ne shvati, ovo je van svakih očekivanja, 16 predivnih ptica smo Antonijo i ja stekli za nepuna dva dana lova. Kako nazvati, srećom ili .. ?!
E da, trebalo mi je posuditi još par patrona, onih 30 nije bilo dovoljno.
Sveti Huberte, hvala ti za ovaj lov, svesrdno se nadam da ču opet imati prilike gaziti Lastovske škoje, obilaziti poja i radovati se fermi male seterice.
 
Napisao i snimio: Đivo Ćurlica