I tako prođe još jedan naš lov u Africi, s odličnim strijelcima i lovcima.

Darko, Ilija, Kruno i Domagoj, naši lovci solidnog iskustva i nemalih ambicija su proveli osam dana u Afričkoj savani i okitili se sa 54 trofeje divljači tipične sa Namibijska lovišta. Također da ne izostavim i naklonost božice Dijane i susret s gepardom koji će se lov jako dugo pamtiti budući se takvi trenuci čekaju cijeli život.

Na letu iz Frankfurta imao sam osobitu čast upoznati jednog od najvećih živućih lovaca današnjice, lovca koji je stekao svjetski ugled odstrelom SVIH mogućih vrsta na svijetu. Lovca koji je 2007 godine osvojio SCI nagradu najprestižnijeg lovca – gospodinom Belom Hidvegijem iz Mađarske. Ono što sam od njega čuo ravno je naučnoj fantastici. Vjerujem se da će uskoro biti moj gost u Dubrovniku.

Kod našeg starog znanca Drikusa smo stigli jutarnjim letom iz Frankfurta i nakon probe oružja se sa tri opremljene Toyote zaputili u lov. Pucalo se običnim prosječnim puškama, 30-06 i 300 WM svakodnevnim uobičajenim strjeljivom i bez velikog prenemaganja oko toga. Bitno je uputiti zrno na pravo mjesto, sve drugo je samo bespotrebno filozofiranje. 12.000 hektara lovišta i još 20.000 otvorene savane u kojoj smo upravo odstrijelili 3 vrlo jaka kudua.

Nakon parenja kudua je jako teško sresti. Pogotovo stare primjerke koji nose veličanstvene trofeje. Ali, iskustvo našeg domaćina i njegovih profesionalnih vodiča je rezultiralo s trofejama preko 130 cm.

Darko je lovio i doista lovio, 6 jakih veprova će krasiti njegovu Afričku kolekciju koja iznosi 25 trofeja nakon ovog lova. Da ne spominjemo elande koji u ovo doba godine imaju preko tone i koje je iznimno teško loviti zbog plahosti i opreza koji su im glavni adut preživljavanja. Dva sjajna waterboka kao da su postali standard lova u Africi jer su donedavno se smatrali egzotikom i bili dostupni samo rijetkim zaljubljenicima.

Nezaboravni lov jedno poslijepodne u otvorenoj savani.

Cijelo jutro smo lutali za kuduom kojeg je Kruno iz Našica itekako želio. Kruno se pridružio našoj udruzi „Udruga Safari lovaca Hrvatske“ s namjerom da zajednički i u najboljoj namjeri s nama lovi i stječe lijepa iskustva. Tako smo to jutro tražili kudua i nismo imali sreće. Kilometri su za nama ali nigdje poštenog roga.

Preko podne žega je bila nesnošljiva, u hladu i pod strehom uz ručak i hladnu okrjepu čekali smo kasno poslijepodne kad stari kudui izlaze na otvoreno. Tako je i bilo, preko suhog korita rijeke starac podmakle dobi u sigurno dvanaestoj godini je čupkao neki grm. To mu je bio posljednji zalogaj. Samo je bio problem Toyotom niz strmu obalu, pa kroz pijesak do njega ali i to smo prebrodili.

Kudu je nakon slikanja ukrcan. Sin mu Domagoj je želio steenboka pa smo i tu malu antilopu uspjeli pronaći i odstrjeliti.

Na povratku, kad je sunce bilo gotovo na zalazu, nekih 300 m ispred vozila stajao je gepard. Gledao je u nas da bi nakon dvije sekunde nestao u visokoj žutoj travi.

Dovezli smo se do mjesta gdje je nestao. Kruno nije želio pucati pa mi je Drikus doslovno naložio na tog predatora „moram“ odstrijeliti ! „You must shoot“

Nekoliko trenutaka sam razgledavao savanu i na nekih 100 – 120 m desno u travi zapazio samo dva uha kako vire iz trave.

Mislio je da se dobro sakrio, čekao je da prođemo. Kobna znatiželja koja je mnoge mačke skupo koštala. Nije bilo vremena tražiti oslonac za karabin. Onako iz ruke, u doslovno pola sekunde spustio sam pedalj ispod i kroz travu uputio hitac u siluetu koja se jedva nazirala. Nakon hica ništa!

Znao sam da sam pogodio jer da se bilo što drugo dogodilo gepard bi otrčao. Pronašli smo ga odmah.

Gotovo za ne povjerovati kako mi se sreća osmjehnula. Najveći predator na svijetu ležao je tu pred našim nogama. Mladi primjerak, ne baš kapitalan, ali gepard!

Nezaboravni lov ovjekovječen foto aparatom i žestokim adrenalinom. Gospodin Ilija je lovac starog kova, neumorno je hodao za svojim vodičem i dobrano zaslužio epitet uspješnog Afričkog lovca.

Darko je neumoran, doslovno. Nakon preko dvadeset uspješnih hitaca i kudua od 133 cm tražio je većeg i dobio priliku ali ga je to koštalo vožnje 400 km u otvoreno brdsko lovište poznato po takvim primjercima kojih je prekobrojno tako da je redukcija itekako nužna.

Krunova cijela obitelj bila je ovim lovom oduševljena, obećali su domaćinu skori povratak. I tako smo lovili, radovali se, provodili lijepe večeri uz vatru i specijalitete, kušali njihova vina, razgledavali svoje trofeje i dogovarali naredni odlazak u uvijek sjajnu i nezaboravnu Afriku.

Autor: Đivo Ćurlica, Tajnik udruge Safari lovaca Hrvatske