Donosimo priču o lovu u Engleskoj s našeg foruma!

Nema puno lokacija u Europi u kojima bih htio loviti - svega tri ili četiri. Jedna od njih je i Engleska sa svojim egzotičnim vrstama jelena. Spletom raznih okolnosti, dobio sam priliku loviti dvije vrste egzotičnih jelena koje su mi prve na listi prioriteta – muntjac i CWD (chinese water deer – kineski vodeni jelen). Priliku sam uspio iskoristiti u sklopu poslovnog puta u Englesku.

Slijećem u London u ponedjeljak oko 16 sati i na aerodromu me čekaju prijatelji Phil i Charlie u čijem lovištu bi se trebao odviti lov sutra (u utorak). Vrlo brzo saznajem da je plan izmijenjen i da je dan prelijep da ne bi izašli u lovište, pa makar imali samo sat vremena do mraka. Na brzinu se presvlačimo kod Phila u garaži i gas u lovište. Jurnjava uskim cestama omeđenim živicom,  između engleskih sela po „krivoj strani ceste“ mi nije ni malo simpatična, ali imajući na umu zašto sam tu, podnosim to puno lakše.

Obilazimo lovište i opažamo jakog kineskog vodenog mužjaka i ženku… Leže u visokoj travi oko 130 m od nas. Treba reći i da svo to vrijeme ne mogu vjerovati da se to zbilja događa i da lovim ono o čemu sam do nedavno sanjao. Čekamo u zaklonu da se ustanu. Nakon 20-ak min ustaju i počinju „bauljati“ po travi. Liježem na zemlju i promatram kroz optiku - mužjak cijelo vrijeme ima glavu spuštenu u travi i ne vidim cijelu siluetu, ali sam toliko nestrpljiv i uvjeren da će samo uspješan hitac prekinuti moj dojam da se radi o snu pa se odlučujem na hitac i pucam „po sredini“. Puška ima prigušivač i tupi zvuk pogotka čujem bolje nego ikada do sada – potvrda pogotka i prije nego sam se vizualno uvjerio da životinja ne bježi.

Charlie promatra dalekozorom i kaže „good shot“ i mojoj sreći nema kraja!

Mužjak je odstrijeljen, ali ženka ne odlazi. Charlie uzima pušku i šapće mi da će izlučiti i ženku jer ove godine nisu pucali niti jednu, ali u zadnju tren se predomišlja i pita mene da li mislim da mogu pogoditi ženku u glavu (tako čuvaju divljačinu) na toj udaljenosti (radi se o životinjama do 15 kg)? Ja potvrdno odgovaram na što mi on vraća pušku i hitac završava na pravom mjestu. Sad sam već van sebe - prvi dan, dan u kojem nisam ni trebao loviti, a stekao sam CWD mužjaka u medalji i ženku!

Ujutro mi Charlie priča da se čuo sa lovočuvarom Neilom koji mu je rekao da ima jedan pašnjak gdje nisu lovili četiri godine i tamo je viđeno par mužjaka muntjaca. Putem kupimo Neila, idemo do livade i tamo se smještamo na visoku stolicu (muntjake je  bolje loviti dočekom). Temperatura -1, mraz pokriva pašnak, vidljivost izvrsna i čekamo. Sada sunce već izlazi, a muntjaca nema. Pošto više nema smisla čekati, povlačimo se uz dogovor da ćemo se vratitu u ranim poslijepodnevnim satima.

U međuvremenu obradim trofej od sinoć. osvježim se i krećemo natrag do pašnjaka. Nakon otprilike sat vremena čekanja dolazi jaki mužjak. Promatramo ga i Phil mi kaže - nemoj se ljutiti, ali tog ti ne mogu dati – da je u bronci nema frke, ali je u zlatu. U isto vrijeme sam razočaran jer dan odmiče i lov se bliži kraju, a u drugu ruku ga potpuno razumijem - mnogi klijenti traže baš zlatnog.

Moj očaj traje još slijedećih 15-ak min kada se pojavljuje jedan godišnjak u jednom dijelu pašnjaka sa voćkama. Ne oklijevamo dugo – oni mi daju zeleno svijetlo, a ja stječem svoj prvog muntjaka! Iako sam sretan misli mi ipak bježe na onog zlatnog… Ni deči nisu sretni – ok, nisu dali zlatnog, ali smatraju da nije u redu ni da pucam godišnjaka.

Premda je bio plan da nakon ovog izlaska idem poslom za London, Phil kaže ideš i poslije u lov, u London ćeš navečer. Bez razmišljanja pristajem. Idemo opet kod njega – malo odmora, loša engleska kava i evo stiže drugi lovočuvar, Keith, koji ima „jedno mjesto“ koje bi moglo donijeti uspjeha. Kasno je već, prošlo 17, ali idemo… I zbilja – mi na to „jedno mjesto“, a ženka muntjaca već vani. Mi se šuljamo uz raslinje sa jedne strane njive, ona je na drugoj – udaljenost cca 250 m. Čekamo i čekamo… U već solidan sumrak (nakon 18) dolazi mužjak! Nije jak ali svakako bolji od godišnjaka. Mota se oko ženke, a mi se nadamo da će možda bliže nama. Međutim ženka odlazi u šumu i samo je pitanje trenutka kada će on za njom. Kažem Keithu – ja bih probao uputiti hitac! On odgovara da ima najmanje 230-240 m, ali ako sam siguran – nema frke. Pitam ga kako je puška upucana, on odgovara da ne korigiram ništa. Liježem, Swarovski na 24x daje sve od sebe i vidim da je ženka u šumi točno iza njega. Čekam da se još malo pomakne i koristim priliku za hitac. Keith hvali long shot i čestita!

Već je sada mrak, idemo do Phila i on me vozi na vlak za London. Pada oproštaj i dogovor za slijedeći lov – ipak pucaju puno lopatara godišnje, a i kojeg sika deer bi valjalo steći...

U vlaku zadovoljno sjedim i dalje ne vjerujem da se sve to zbilo u 27 sati! Vadim iz torbe fotoaparat i uživam u slikama!

Hvala Vethunteru što je s nama podijelio ovu zanimljivu priču!

 Lovac.info