Nedjelja popodne, 17:30 sati, do prije pola sata kiša je lijevala ko iz kabla. Ipak, spremam se, uzmem opremu, čehinja uz mene...
Na čeku dolazim u 18:00, za desetak minuta izlaze dvije mlade lisice iz šume na strnište, udaljenost 200-250 m. Pošto su bile uporne, silazim s čeke i polako prema njima, na nekih 100 metara su me osjetile i pravac šuma. Pognute glave vraćam se na čeku.
Izlazi srna, nakon nekoliko minuta izlazi i druga srna mirno pasu i osmatraju... Jedna od mladih lisica ponovno pretrčava između kukuruza, te mi podiže tlak... Malo poslije osam i pol opazih da jedna srna nepomično stoji i gleda u jednom pravcu. Osmatram i ne vidim ništa... Srna i dalje uporna, ali bome sam i ja.
Na 200 m izlazi iz šume srnjak. Srna i dalje nepomično stoji i prati ga pogledom. Po pokošenoj travi lagano hoda u pravcu čeke, s noge na nogu, ne žuri nikamo... Moje srce ubrzava ritam, a oči prate njegov svaki pokret. Malo pase, malo osmatra, ali je svakim korakom bliže meni. Pomalo, došetao je na cca 80 m, te stoji s glavom prema meni. Čehinja je spremna, čekam da se okrene...
Zakrene se udesno, napravi nekoliko koraka i zastane, končanica iza plećke po sredini prsnog koša. Prasak se zaori dolinom, srnjak skače u vis, napravi dva kruga oko mjesta gdje je stajao i potrči prema šumi. Ispratih ga pogledom kako ulazi u šumu.
Silazim s čeke, na mjestu nema krvi, pratim trag do šume, nema krvi... U šumi mrak, nema tragova krvi, ne vidim ništa, svijetla nemam. Odlazim kući po baterije i vraćam na trag ulaska u šumu. Tražim petnaestak minuta i nalazim kapljice krvi, pa malo više. Vidim obilno krvarenje ružičaste pjenaste krvi.
Srnjak starac leži u kupinama, naslonjen na bagrem, pognute glave... Stigao je 150 metara od pogotka. Pogodio sam ga kroz oba plućna krila, pogodak izlazi ukoso. Ulazna i izlazna rana iste veličine bez ikakvog oštećenja.
Dijana i Hubert hvala Vam!