Zašto sam postao lovcem? Mnogo je o ovome već rečeno. 

Ja skoro pa i nisam imao izbora - svi muškarci u familiji su lovci, ili bili lovci. Tradicija. Počeo sam kao dijete, s dedom, nosio ruksak i skupljao čahure. Onda zračna puška... i odeee to. Teško je ovo opisati, sve razloge, u par recenica, ali probati ću neke. Ljepota prirode, hodnja, misli koje lete, razgledavanje divljači i pejzaža u zoru ili sumrak... što sam stariji sve mi je zanimljivije.

Imam privilegiju loviti u raznim zemljama, pogotovo u divljinama Norveške, gdje dah staje od planina, jezera (nosim ponekad i štap jer pastrve ima posvuda), flore, faune i vremenskih uvjeta koji se mijenjaju četriri – pet puta na dan. Nekada hodam dan-dva-tri dana a da ne vidim druge lovce durbinom. Noću je -1,2 a danju 20 stupnjeva. Spavam pod vedrim nebom. Kiša, vjetar, studen. Nema veze. Lovim cijele godine, bilo sunce ili snijeg, nema veze. Sve treba doživiti, uvijek se uči. Upoznajem prirodu i kada je lijepa i kada je okrutna. 

Testiram si snagu da vidim koliko mogu otrpjeti – konkurencija sam samom sebi. Divljina de luxe. Back to basic u modernome društvu.

Volim društveni lov pogonom i ostale tipove gdje nas je više, pa mala fešta poslije itd, ali lov gdje idem sam na jarebicu ili irvasa, suljanjem prema jelenu u rici je nešto što ima svoje čari. Nekako je to ultimativni doživljaj prirode - zov. Sam protiv divljine. Bez stresa, buke. 

Groznica kad se ne spava, noć prije polaska. 

Isto tako, odstrijel je bitan, ali sve ove druge stvari prije i poslije odstrijela su VEOMA bitne za mene. Mogu reći da sam ovisan o lovu. Čini mi se da bih crkao da ne idem u lov. Neko bi rekao: "Vidi budale" ali ja ne marim.

Ovo su neke stvari, koje sam onako, izdvojio da podijelim sa vama. To su neke od čari zbog kojih sam LOVAC.

Schultz and Larsen, forum.lovac.info