Oh, jos pomalo drhtim dok pišem ovo, još se nisu smirili dojmovi od vikenda. 

Cijela grupa znala je za ovog ljepotana i svi mi se potajno nadali!

Slijedom toga, nedjelja navečer i čeka, mala nepregledna livada, moja Zbrojovka i strpljenje. Prolaze sati, već se smrkava, mislim ništa od toga. U mislima krećem da ustanem, okrećem se lijevo... a kad tamo žuta silueta u papratima!

Odmah otkočim i nanosim končanicu u plećku i čekam da podigne glavu, da potvrdi nadu da je to bas ON. Nakon nekoliko sekundi pogled prema meni, na moju sreću njegov posljednji...

Uslijedio je prasak i nestanak srnjaka. Palim cigaretu, čekam nekoliko minuta da priđem mjestu pucanja.

Na dolasku radost neopisiva, da to je onaj Kapitalac ljudi moji!

Forum.lovac.info