SUNJA - Maglovito posavsko jutro, a na rubu šume i velike
sječine na sunjskom području, nervozno cupkamo Maro od Cavtata i ja.
Gusta magla
Čekamo da se magla raziđe. Došli smo u lov s orlovima,
točnije, Maro je potegnuo sa svojim orlovima čak iz Cavtata. - E, a
razumiš ti mene? Osam sam sati vozio da dođem do tebe! Ma mi
nije važno to, nego što sada ne možemo loviti - kuka on na
svom narječju. Orlove smo pustili i smjestili su se na najbližim
granama.
Ria ima tri godine, a Khan je lanjski. Maro reče kako je orlovima prvi
put u životu da vide šumu. Magla se razilazi. - Mislim da bi
bilo najbolje da ptice ostanu gdje jesu, a da mi uđemo u sječinu i iz
nje na čistinu tjeramo divljač, gdje će orlovi obaviti posao
i neće im se krila zaplesti u šiblje - predlaže Maro.
Srne ih ne privlače
Dok se vučemo kroz amorfu, protrčaše dvaput po dvije srne.
Orlovi nisu ni trepnuli. - A što se čudiš? Oni u
životu nisu vidjeli srnu - objašnjava Maro. Nešto
poslije Ria uzlijeće, načini krug i vrati se. Tragajući za
uzrokom njezina uznemirenja, dolazimo do rupetina.
Odjednom, iza leđa čujemo lepet Rijinih krila. Okrećemo se i gledamo
njezin brišući let, naglo uzdizanje i sunovrat.
Čujemo mukli udar i nešto kao krik.
Lovina je tu
- Lisica! Ima lisicu! - uzvikne Maro. Dotrčasmo i ugledasmo
borbu. Zbog višeg i gušćeg
šiblja koje otežava manevriranje krilima, Ria nije uspjela
lisicu pandžama uhvatiti za glavu, što je opasno
za orla jer ga lisica može uhvatiti zubima za prsa i tako ubiti.
Ipak uhvatila ju je iznad boka i čvrsto je drži i udara
kljunom po glavi.
Lisica je ošamućena, no još pokušava
dohvatiti Riju zubima. Napokon Ria je uspijeva uhvatiti za glavu, na
njoj je i usmrćuje ju. Zadihana stoji na lisici natkriljujući
plijen svojim širokim krilima.
Veličanstvena je. Khan miruje, očito nije gladan, a Ria počinje jesti
lisicu.
Trebalo bi joj je oteti. To je najopasniji dio jer orao tada napada
otimača. Srećom uspjeli smo i dok lisicu stavljamo u vreću. Bila je
mlada. Ne želim nagađati što bi se dogodilo da je Ria
uhvatila starog lisca i pandžom promašila glavu.
Autor: Stevo Vujić
Izvor: Večernji.hr / 25.11.2007
