Rogovi su produkt kože i sastoje se od rožišta (porozne kosti), živca i rožine (orožnjela koža).
Rogove nose i mužjaci i ženke, međutim mužjaku su rogovi više zakrivljeni prema tjemenu, deblji prema glavi i formiraju kuke.
Rogovi najbrže rastu prvih pet godina (posebice u drugoj i trećoj), a potom od pete 1 do 2 mm na godinu.
Opis: tijelo je snažne i zbijene građe, vrlo okretna i sposobna za savladavanje i najtežih terena.
Vrstan penjač i skakač zbog jakih mišića i elastičnih papaka. Kosti su lagane i šupljikave.
Ljetna dlaka je svjetlosmeđa- žuta a zimska gotovo crna. Oba spola imaju izraženu tamnu prugu koja se proteže od njuške preko očiju do ušiju i rogova.
Gornji dio glave, obrazi, dio vrata i podrepno područje su svijetle boje (bijelo-krem). Duž kralješnice pruža se tanka linija tamnije dlake.
Divojarci imaju izraženu bradu ili peraju – pojas duže dlake koji se proteže hrptom a koji je cijenjen lovački trofej.
Veličina: visoka 75 do 80 cm, dugačka 110 – 130 cm, rep do 10 cm
Težina: divokoza do 35 kg, divojarac do 45 kg
Životni vijek: 20- 25 godina
Rasprostranjenost: autohtona divljač Europe i Male Azije (posebno Alpe i Karpati), u Hrvatskoj obitava u dijelovima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.
Nekada je obitavala i na Velebitu i dijelovima Dalmacije međutim intenzivan lov je uzrokovao nestanak populacija.
Naknadno je naseljena na područje Velebita i Biokova gdje se uspješno održava.
Stanište: nalazi ju se već od 400 pa do 3000 metara – pretežito je planinska divljač, živi na područjima stjenovitih vrleti ali i blagih šumskih padina,
voli planinarske pašnjake, klisure, guste planinske šume, te mirna područja s dosta ispaše, zaštite od neprijatelja i vremenskih neprilika
Prehrana: skromnih zahtjeva, preživa trave i bobice planinskih livada i pašnjaka, brsti pupove, rado liže sol, a vodu uzima samo iznimno
Ponašanje: zbog izvanrednog osjeta sluha i njuha (može nanjušiti neprijatelja na 1 km ukoliko je vjetar povoljan), te vrlo dobrog vida gotovo joj se
nemoguće prikrasti na otvorenom terenu – uočava svaki pokret.
Životinja je krda – ženke s jarićima do 2 godine starosti, mladi jarci se izdvajaju u
posebne grupe s drugim mužjacima a stari divojarci žive osamljeničkim životom. Tijekom jeseni mogu se udružiti u krda od 100 jedinki koje vodi stara i iskusna ženka.
Dnevne su životinje koje pasu ujutro i predvečer.
Parenje: parenje (prsk) počinje u studenom i prosincu i traje tri do pet tjedana. Što je vrijeme nepovoljnije, parenje je kraće i intenzivnije.
Spolnu zrelost jedinke dostižu nakon 18 mjeseci, ali pare se tek od treće. Mužjaci se ponekad bore za naklonost ženki, a u vrijeme parenja nateknu
im zaušne žlijezde (zaušnjaci) koje luče sekret intenzivnog mirisa za označavanje teritorija.
Ženka nosi 6 mjeseci i u svibnju i lipnju ojari jedno do dva jareta.
Jare je već nakon nekoliko sati sposbno slijediti majku po teškom terenu. Jare ostaje uz majku tijekom cijele godine.
Glasanje: meketanje (divokoza – jare), zviždanje kada upozorava na moguću opasnost (uz tupkanje nogom), krik ako je ranjena
Neprijatelji: ris, vuk, čagalj, lisica i orao za jariće
Problematika: divljač koja ne čini znatnije štete, a u Hrvatskoj nije jako brojna, lovi se od 1. rujna do 31. siječnja.
Lov na divokozu traži dobru kondiciju lovca, mirnu i sigurnu ruku i veliko strpljenje.
