PRELOŠĆICA - U nedjelju 2. studenoga 2008. godine, od jutarnjih sati posavskim mjestom Prelošćica čuli su se zvuci lovačkih rogista koji svu pozivali lovce na obilježavanje svetkovine Sv. Huberta, zaštitnika lovaca. Ispred Župne crkve Sv. Mihovila Arkanđela u Prelošćici okupili su se lovci i prijatelji L.D. „Jelen"-Sisak, ove godine po jubilarni petnaesti puta.

L.D."Jelen"-Sisak prvo je lovačko društvo na području Sisačko-moslavčke županije koje je počelo slaviti Sv. Huberta kao nebeskog zaštitnika lovaca, svetom misom u župnoj crkvi. Svetu Misu je predovdio Župnik Mario Škof Žugec, također lovac i veliki ljubitelj prirode i lova.

Predsjednik L.D."Jelen"-Sisak  g. Zdenko Supančić u svom obraćanju lovcima podsjetio je lovce na legendu o Sv. Hubertu koja je i danas živi među lovcima, i povezuje nas lovce i ljubitelje prirode u zajedničkoj borbi prije svega na aktivnostima pravilnog gospdarenja lovištima i očuvanju prirode.

Legenda o Sv. Hubertu

03. studenoga, po katoličkom kalendaru, uz svetu Silviju koja je inače majka Pape Grgura Velikog, spomen dan je i svetom Hubertu. Sve do 16. stoljeća bio je sveti Eustahije smatran zaštitnikom lovaca, a tek u  16. stoljeću prešao je taj patronat na Huberta.

Po legendi Sv. Hubert rodio se sredinom XVII stoljeća, te je živo na dvoru franačkog kralja Ditriha III, a kasnije na dvoru Pepina od Heristula. Kao nestašan mladac i strastveni lovac, ni za najvećih blagdana ne bi propustio loviti. Jednog dana, smatra se da je to bilo na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika. Taj ga doživljaj toliko potrese da se sva njegova dotadašnja mladenačka bezbrižnost u tren oka preobratila u pravu bogoljubnost i pokornost. Smatrajući tu opomenu Božjom opomenom, zbog svoga dotgadašnjeg raskalašenog  lovačkog života, odreče se svijeta i njegovih slasti, tražeći spas  u duši svojoj tek u bogoljubnom djelovanju i pravom svetačkom životu. Istodobno s neba začu se glas koji mu je naložio da ode do biskupa Lamberta ( koji je kasnije proglašen svecem).

 Lambert pošalje Huberta Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom, a poslije toga  ponovo odlazi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetog Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječiko bjesnoću. Papa je imenovao Huberta za novog piskupa.

Isticao se dobrim djelima i molitvom. U velikoj ceremoniji, dao je prebaciti tijelo Sv. Lamberta iz Maastrichtga u Liege, koji je tada bio malo selo. Sagrađena je bazilika, koja je uskoro postala katedrala. Liege je zbog toga brzo napredovao i naglo se razvijao. Hubert je postao prvi biskup Liegea, a Sv. Lambert proglašen je zaštitnokom grada. Proširio je kršćanstvo u području Ardena. Umro je prirodnom smrću 30.svibnja ¸1727. g. za vrijeme molitve Oče naš. Pokopan je u crkvi Sv. Petra u Liege, a kasnije su prenijeli tijelo u benediktinsku opatiju Andin, koja se kasnije prozvala  Sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo Sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu.

            Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kada je sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena Arden je postao mjesto za hodočašćenje tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji donosili desetinu ulovljene- odstrijeljene divljači. Kada je započelo hodočašće Hubertovom grobu nasala je i legenda da je svetgac u mladosti bio strastveni lovac.

            Danas, četiri stoljeća poslije, molimo svetog Huberta za zaštitu naših lovaca i lovočuvara, da im put kroz šume kojima kroče bude prohodan, a plodovi prirode, od Božjih ruku stvoreni, budu na dohvat. Poput Sv. Nikole i Sv. Valentina uz Sv. Huberta vezan je i običaj i darivanja, a nadasve lov  kao pravo viteško nadmetanja.

            Što je zapravo u tom lovu Hubert vido, ostaje nam da nagađamo. Je li to bilo Bogojavljanje, znak nebeski ili pak povišena razina adrenalina u krvi, nikad nećemo saznati. U svakom slučaju, Sveti Hubert ostaje zaštitnikom lova, ribolova i ljubitelja prirode. Pa iako u odnosima tih triju kategorija često postoje nesuglasice dobro je znati da Sv.Hubert s jednakom dozom pažnje gleda na sve nas. 

Predsjednik L.D."Jelen"-Sisak, g. Zdenko Supančić je zahvalio svim predhodnim svećenicima i lovcima koji čuvaju i njeguju tradiciju obilježavanja dana Sv. Huberta - ZAŠTITNIKA LOVACA, što treba nastaviti i ubuduće, te pozvao sve lovce i goste na zajednički domjenak uz lovačku vatru nakon čega će se krenuti u lov na divlje svinje.

Sto trideset lovaca i gostiju koliko ih je sudjelovalo u ovoj svetkovini proveli su po lijepom i sunčanom vremenu u prirodnom ambijentu posavskoga lovišta, jedan dan koga će se dugo sjećati i prepričavati među svojim prijateljima lova. Bogat ulov crne divljači ponos su domaćinu i nagrada za pravilno gospodarenje lovištom.

Lovačka fešta potrajala je do kasnih večernjih sati na način kako to znaju samo lovci. Do slijedećeg dana Sv. Huberta DAO BOG-DOBRU KOB.

Priredio: IVICA PERKOVIĆ