Često sam se u lovu na sitnu divljač susretao sa raznim savjetima o krupnoći sačme.

Temeljeno  na iskustvu o tome svatko ima svoje mišljenje.

No, kao što znamo postoji i Pravilnik o načinu  uporabe lovačkog oružja i naboja u čijem članku 10. stoji tablica sa dopuštenim promjerom sačme u milimetrima i najvećom dopuštenom daljinom strijeljanja.

Tablica sa preporučenom krupnoćom sačme (izvor; Pravilnik )

Osobno smatram da su vrijednosti navedene u tablicama ispravne i opravdane, posebno u dijelu koji se odnosi na najveću dopuštenu daljinu strijeljanja.

Ipak, osim teorije i pravilnika , bitno je i iskustvo sa terena. Da se ne bi krivo shvatilo ne pozivam na kršenje pravilnika nego samo želim potaknuti lovce, posebno one sa manje iskustva na razmišljanje.

Kao što je vidljivo u priloženoj tablici za našu najučestaliju divljač fazana i zeca preporuča se upotreba sačme 3,0-4,0 mm. Opravdano i efikasno u svakom pogledu. No nemalo puta u lovu možemo sresti kolege koji koriste znatno krupniju sačmu.

Osobno ne vidim razloga ni opravdanja za to, a iz osobnog iskustva mogu sa sigurnošću tvrditi da je sitnija sačma znatno učinkovitija.

Zašto?

Za ovaj odgovor moramo se vratiti na sam početak odnosno na lovački ispit. Moramo poznavati osnove anatomije divljači. Pri pogotku sačmom divljač skončava od podražaja velikog broja perifernih živčanih stanica.

Svakom pravom lovcu cilj je pad u vatri i što brže skončanje divljači koju lovi. Znači, cilj je „podražiti“ što veći broj tih stanica.

Na žalost veliki broj lovaca i danas vjeruje u teoriju o „onom jednom zrnu od 4,5 mm koje je dosta“ , što je istina ukoliko pogodi kralježnicu, srce, pluća, glavu ili pak krilo uz uvjet da se u blizini nalazi dobro obučen pas. Ishod „tog jednog“ u trbuhu je u velikoj većini slučajeva izgubljena divljač.

Aport

Odabir krupnoće sačme prvenstveno treba ovisiti o konfiguraciji terena na kojemu lovimo kao i kalibru oružja, no ne smijemo zanemariti ni duljinu cijevi sačmarice.

Teren i način lova

Uzmimo za primjer da lovimo fazansku divljač na otvorenom terenu gdje je najviše raslinje kukuruz i visoka trava.

To znači da imamo pregledan teren i divljač možemo uočiti te samim time pucati na malo većoj daljini. No je li to potrebno i etično? Ukoliko se radi u skupnom lovu formacija kojom se kreću lovci, ukoliko je pravilno raspoređena, uvijek će omogućiti nekom da uputi hitac na onih dozvoljenih 40-50 metara.

Zbog samog broja sudionika u takvom lovu, ali i lovaca koji su na „štandu“ preporučam koristiti sitniju sačmu. Nipošto nije ugodno kad od prigona prema štandu ili obrnuto ide sačma od 4-4,5 mm onih teoretičara „jednog zrna“.

Moramo znati osnovnu teoretsku činjenicu da sačma ima domet 100 puta veći od promjera kuglice (4,5 x100 = 450 metara). Ne mislim pri tome da je na toj udaljenosti opasna,nego jednostavno nije ugodna.

U ovakvim lovovima upotrebljavam sačmu 2,75-3,1 mm i to preporučam svima koji me pitaju za savjet. Lovci se uvijek ugodno iznenade, a posebno oni mlađi kojima iskusniji kolege jedva čekaju prebaciti ono „škropljenje“ nakon pucnja.

Lov na „otvorenom“ terenu

S tom veličinom sačme u patroni je veći broj kuglica, više ih pogađa divljač i samim time uzrokuje onaj efekt šoka kojem težimo.

U drugom primjeru navesti ću situaciju kada lovimo u dalmatinskoj makiji. U lovu se koriste uglavnom dobro obučeni psi koji imaju čvrstu marku odnosno fermu.

U većini slučajeva divljač se diže sa loge na udaljenosti svega nekoliko metara od psa. Za pretpostaviti je kako smo psa locirali i nalazimo se u neposrednoj blizini u potpunosti spremni za pucanje.

U tom načinu divljač će u trenutku prvoga hitca biti na udaljenosti 15-25 metara i tada do izražaja dolazi opet sitnija sačma.

Loveći po takvim terenima uvidio sam da je kombinacija sa 2,5-3,1 mm idealna. Prvenstveno iz razloga što se nerijetko možemo susresti sa raznom divljači, pri tome prvenstveno mislim i na šljuku.

Ovisno o duljini cijevi ili pak gustoći tog raslinja dobro se pokazalo i streljivo u tipu „dispersante“.

Lov u dalmatinskom zaleđu

Osobno sam lovio na svakojakim terenima. U dalmatinskom zaleđu koje karakteriziraju zapušteni voćnjaci i vinogradi, šumarci, smreka ali i krške predjeli bez raslinja.

Otvorena lovišta Turopolja i brdovita lovišta Zagorja također sam dobro upoznao.

U lovu sam se koristio sačmaricama raznih konstrukcija i to u kalibrima od 28-12. Ponajviše sitne divljači odstrijelio sam sa kalibrom 12 dobrom starom ruskom IŽ 54 i kalibrom 20 talijanskog proizvođača Antonio Zoli.

Čagalj odstrijeljen sačmom 3,5 mm


No bez obzira na teren ili vrstu sitne divljači nisam nigdje imao potrebu za korištenjem sačme krupnije od 3,5 mm bez obzira na vremenske uvijete. Naravno pri tome poštujući dozvoljenu daljinu strijeljanja.

Napominjem da su ovdje izneseni moji stavovi temeljeni na osamnaestogodišnjem iskustvu lova na sitnu divljač.

No svakome ponaosob ostavljam na volju da isproba neku svoju kombinaciju i utvrdi što najbolje odgovara njegovom načinu lova i pušci.

Savjetujem da za sve što ne možete odstrijeliti sačmom do 4 mm na daljini do 50 metara koristite karabin.

Dobra kob!

 Tomislav Rončević, mag.ing.agr.