NITI SJENA PREDRATNIH VREMENA

Teško da će se ikada više vratiti predratna vremena u kojima je Međimurje slovilo kao jedna od najuspješnijih turističkih destinacija lovnog turizma u Hrvatskoj. To nam potvrđuje i Mladen Lacković, tajnik Lovačkog saveza Međimurja, koji je diplomirao na temi Stabilnost zečje populacije u Međimurju. Pogledaju li se usporedni podaci prema kojima je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća ulovljeno 12 tisuća repova zečeva godišnje, a danas se u Međimurju taj broj ustalio na, u najboljem slučaju, oko tisuću repova, sve je jasno.
Svojedobno se odstrijelilo i do trideset tisuća fazana, danas je to neusporedivo manje. Dijelom je tome kumovao rat, rekao je Lacković, dijelom smjena generacija, izostala je promidžba, šengenska granica preselila se prema Hrvatskoj...
- Velik problem je, rekao je Lacković, izvoz divljačine jer izvoziti divljačinu i dijelove divljači u EU se može samo po međunarodnom pravilniku, prema kojem Bruxelles dodjeljuje poseban broj za objekte za skladištenje i rasijecanje divljači.
Onaj tko nema potvrdu da divljač potječe iz takvog objekta, ne može niti izvesti meso divljači. Doduše, Lovački savez pokušava napraviti jedan takav objekt na području Međimurske županije jer zasada za to koristimo usluge Zelendvora. Ako se i dalje mislimo baviti lovnim turizmom, jedan takav objekat nužno nam je potreban.
Ne može se ponuditi ono čega nema

- Ponuda lovnog turizma ovisi i o količini divljači u lovištu, a taj je broj daleko manji nego osamdesetih godina. Većinom je to utjecaj intenzivne urbanizacije, cestogradnje, a dijelom i otežanih aktivnosti oko provođenja mjera uzgoja i zaštite divljači u lovištu. Istina, to se u posljednje vrijeme poboljšava, uz uzgojne mjere i smanjenje broja predatora. Najveći problem je intenzivna obrada zemljišta i promet. Tu je dobro povući paralelu: broj stradale divljači 1995. godine iznosio je 65 na cestama u Međimurju, sada je to 200. Unatoč tome, slika se poboljšava, pa tako imamo stalni rast broja srneće divljači, čak se i brojnost zeca povećava. Jedna od kritičnijih je trčka, po kojoj je Međimurje bilo poznato. Njezina je populacija stabilna, ali minimalna.

Možemo reći - koliko ponude, toliko i turizma. Pojedina lovačka društva više u svojoj ponudi niti nemaju lovni turizam iako se dvije trećine društava još uvijek time bavi. S više ili manje uspjeha, ali to nije niti sjena nekadašnjeg lovnog turizma u Međimurju, rekao je Lacković.

Izvor: List Međimurje / V.Trstenjak/ 04.11.2008,