Informacije o napadima pasa lutalica na divljač na području Ravne Gore u lovištu VIII/113 „Višnjevica“ kojim gospodari Lovačko Društvo „JELEN“ Skrad-Ravna Gora postale su uobičaje i svakodnevne. Život psa lutalice posvećen je preživljavanju i potrazi za hranom. Dnevni radijus kretanja psa lutalice je veliki i obično se vraća tamo gdje je jednom nešto dobro pojeo. Psi lutalice veliku štetu rade na divljači a ovaj prizor s fotografija je stvarno „kap koja je prelila čašu“. Alarm se već davno upalio, iako nitko nema precizne podatke o kretanju i brojnosti pasa lutalica po lovištu i njihovom pogubnom utjecaju na fondove plemenite divljači. Uz visinu snježnog pokrivača, utjecaj pasa lutalica na populaciju divljači u lovištu može se izjednačiti s elementarnom nepogodom.

Članovi Lovačkog društva „JELEN“ Skrad-Ravna Gora u vrlo kratkom razdoblju zabilježili su desetak slučajeva kada su čopori pasa lutalica napravile pravi pokolj u lovištu, a pribojavamo se da će broj mrtve divljači do kraja godine biti još i puno veći, uzme li se u obzir da su vremenske (ne)prilike izuzetno nepovoljne. Prema podacima kojima mi raspolažemo, radi se o minimalno 2 odvojena čopora sa po 2-3 pasa.

U posljednjih nekoliko dana sličnih slučajeva je bilo podosta. Primjerice, 28. veljače psi su izgrizli 3 srne do smrti u blizini ulice Kosa a samo dan kasnije na istoj lokaciji pronađena je nova izgrižena i stradala srna. Srne su stradale od 3 pasa, mješanaca crne boje i niskoga rasta. Isti su psi otjerani s područja Drage u blizini Kose od strane članova našeg lovačkog Društva, ali srnama više nije bilo pomoći. Dana 03. ožujka pronađena je još 1 srna, također izgrižena od pasa na području Tranki. Posljednji takav slučaj dogodio se 04.03.2013. godine na županijskoj cesti kod podvožnjaka u blizini Leskove Drage kada su dva psa rastrgali srnu. 

U zimskim mjesecima srneća divljač se prirodno grupira i primiče naseljenim mjestima kako zbog blažih klimatskih prilika, tako i zbog lakšeg pronalaženja prirodne hrane u danima kad visoki snježni pokrivač onemogućava pronalaženje i konzumaciju iste. Tijekom zime sa puno snijega, prihranjivanje divljači pomaže da prežive nedostatak hrane koja je nedostatna zbog dubine snježnog pokrivača i jakih hladnoća. Prihranjivanje je zakonska i moralna obaveza lovaca organiziranim pri lovačkim društvima na područjima gdje izvode lovne aktivnosti. Upravo zbog toga ove zime su članovi Društva gotovo svakodnevno sijenom i kukuruzom prihranjivali divljač u lovištu te poduzeli ostale aktivnosti na očuvanju i zaštiti divljači, a naročito srneće jer je ona najugroženija u ovim ekstremnim uvjetima.Šteta na srnećoj divljači počinjena od pasa lutalica koji su uzeli svoj danak iskoristivši „elementarnu nepogodu“ tj. ekstremnu visinu snježnog pokrivača gdje se srneća divljač približila naseljenim mjestima tako da su psi lutalice lako mogli da ih proganjaju, a srneća divljač je nemoćna na dubini snijega od preko 1,5 metara.

S toga mi članovi Lovačkog društva „JELEN“ Skrad-Ravna Gora molimo i apeliram na svijest i razum svih ljudi koji imaju pse da ih ne puštaju bez kontrole, da ih tijekom šetnje drže na povodcu ili da im stavljaju brnjicu.

Iako, sukladno zakonu o lovstvu, lovoovlaštenik ima pravo iz lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem, ipak se postavlja nekoliko pitanja:

• kako se procjenjuje je li životinja bez nadzora?
• kako je moguće da lovac pojedinac sa sigurnošću u vrlo kratkom vremenu procijeni da li je pas kojeg je ugledao bez nadzora ili je lutalica?
• po čemu pojedinac procjenjuje kolika udaljenost mora biti između psa i vlasnika da se ustanovi kako je pas bez nadzora?

Samo stalnom prihranom divljači koju mi lovci kontinuirano provodimo, te vraćanjem mira u lovište na način da se smanji nekontrolirano lutanje pasa u lovištu stvorit će se realne pretpostavke za lakše preživljavanje divljači u ove duge zimske dane, budući psi lutalice učestalo unose nemir u lovište i uznemiravaju divljač. Ljubimci se moraju držati pod nadzorom i kod kuće, i na vanjskom prostoru. Prekršaja je do sad bilo, a kazni nije, pri tom je primijećeno kako mnogi vlasnici tretiraju ljubimca samo kao čuvara kuće … Smatramo da je problem je u nesavjesnim vlasnici pasa a ne sami psi lutalice. Pretpostavljamo da većina pasa lutalica koje susrećemo lovištem i u blizini naselja nije čipirana, pa i ne postoji način ulaska u trag vlasniku iako je to zakonska obveza. Psi lutalice mogu biti jako opasni i za ljude jer nisu cijepljeni protiv bjesnoće i ostalih bolesti. Svaki pas koji bude prepušten sam sebi nije kućni ljubimac, nego predator. On mora da pronađe hranu, a trenutno u lovištu ima lak plijen u srnećoj divljači.

Autor: Romeo Mance