Jesu li žene bolji lovci od muškaraca? Sudeći po mišljenjima nekih dugogodišnjih lovaca mogle bi i biti!

Kiša pljušti kao iz kabla i uskoro će biti posve mračno kada jedan 48-godišnji austrijski lovac potiho kaže: moguće je da bi žene mogle biti bolji lovci od muškaraca.

„Žene kao da više poštuju lovinu. I pobrinu se da se iskoristi što više mesa, krzna i masnoće, nastoje ne tratiti dijelove životinje. I, kada je riječ o pucanju, preciznije su.“ Drugi lovac, 49-godišnji Njemac, misli da su žene unaprijedile lovstvo i učinile ga elegantnijim. Možda se lovci zbog njih ipak malo bolje ponašaju prilikom lova i manje se hvalisaju. Međutim, mnogim (starijim) lovcima se to ne sviđa.

Sve više i više Austrijanki orijentira se na lov radi druženja, provođenja vremena na otvorenom i mesa. Trenutno ih je oko 11 000 tisuća i pomažu poboljšati imidž svijeta u kojem većinom dominiraju muškarci i nastoje održati stare lovačke navade (npr. pozdrav divljači, zelena grančica u ustima divljači i zataknuta u lovački šešir). Neke lovkinje, poput Petre Schneeweiss (48) su velike zaljubljenice u lov – spomenuta je sa svojom kćerkom čak i pokrenula časopis "Die Jaegerin" („Lovkinja“). Ta lovkinja smatra da je ženama manje interesantan trofejni lov i da žene više love radi mesa, društva i ljubavi prema prirodi. Priznaje da joj nakon odstrela treba koja minuta mira i ne puca na divljač samo „pucanja radi“.

Druga lovkinja, Evelin Grubelnig, 38, je još „zelena“ – položila je ispit prije dvije godine. Trebalo joj je godinu dana da nauči o divljači, šumarstvu, ekolologiji, lovnoj kinologiji, balistici, pravilima...

„Lov nije jeftin, moja puška košta 5 000 eura, a za lov još treba i vremena i strpljenja. Vrlo često od lova ne bude ništa – samo se zablatim i smočim. Ali svejedno, uložena energija i vrijeme se itekako isplate kada nešto ulovim. Meso divljači je hranjivije i zdravije od onoga iz supermarketa, i kao da ima bolji okus kada ga sama odstrijelim. A i lov je manje okrutan od „proizvodnje mesa“ za supermarkete. Prilikom lova riječ je o uzbuđenju, doživljaju, zaboravu svakodnevnih briga.  Moja glavna briga je kako čisto odstrjeliti divljač, ne želim da životinja pati – ali nije mi žao životinje. Na to se naviknete prilikom učenja o lovu“.

Njezin suprug Herbert, majstor zidar, navodi i to da danas parovi mogu zajedno raditi. Nekada su skupine muškaraca s nekoliko žena odlazile u lov ali u zadnjih 10 do 15 godina stvari se pomalo mijenjaju i sada je lovkinja 15 do 20%. Lovkinje su prednost prilikom lova – čim su žene u blizini muškarci se bolje ponašaju i paze što govore, upristoje se.

Lovkinje pomažu prilikom organizacije lova. Nisu dive kada je u pitanju postavljanje kampa, iskrcavanje, čišćenje, kuhanje, dovlačenje divljači i njezina obrada. Možda čak ponekad i pretjeruju jer nastoje pokazati svojim kolegama da „one to mogu“. Žene mogu biti i strpljivije, duže čekaju divljač i u stanju su je satima promatrati i pratiti. Aktivne su, žele se uključiti i saznati sve o lovu – pitaju, komentiraju, diskutiraju, zanima ih „kako i zašto“. Češće posežu za lovačkom literaturom i žele naučiti kako biti bolje u lovu.

Na fotografijama su članice LU Dama dama - za sada jedinog damskog lovačkog društva u Hrvatskoj.

Lovac.info, prema Alloutdoor.com i Yahoo.news