Je li divljači sve manje – ili je nas lovaca sve više ili nešto treće? Hoće li se za 20 godina uopće znati kako izgleda dobar srnjak, divojarac, lov na vepra, šuljanje na muflona… podizanje desetak šljuka dnevno? 

Svake godine isto pitanje – gdje ima dobrog srnjaka? Ima li gdje da je nešto bolje od škarta ili osamdeset točaka. Nudi se paušal, živio paušal... s mesom. Traži se stari srnjak 6-7 godina, da nosi solidnu trofeju, potrošenu, da je dao genetiku i da mu je vrijeme da ide van iz lovišta. Nikad nisam par sezona pohodio isto lovište nekoliko puta za redom. Jednostavno se gubi vrijeme, novac, traži se solidno a to je teško dobiti.

Svi nešto obećaju, kad tamo dođeš razočarenje. Gospon milostivi, vid'li smo tu par srnjaka, jedan je šesterac. Odite si na čeku pa si sami odaberite kaj bute pucali. Strašno!

JAKI SRNJACI – GDJE?

U Engleskoj, pa Češkoj, Švedskoj kako je to u nekim lovištima tamo? Na primjer, lovište nedaleko Stockholma, privatnik - naravno. Tri dana lova, garantiran odstrel 180 točaka i više, cijena paprena. Kredit i otići, i završiti sa srnećim lovovima zauvijek. I konačno biti zadovoljan. Prodao je Šveđanin sve tri naredne sezone, desetak takvih srnjaka godišnje. Plus ovih 110 do 150 točaka dva puta toliko. Prima rezervacije od 2016. godine na dalje.

Istina, imamo nešto srneće divljači u brojkama ali butomanija bitno kvari prosjek. Bitno je da je na vagi 16 kg, da ga ne treba pogodit po plećki jer propadne kilo mesa. Istina tu i tamo se zalomi pokoja dobra trofeja ali je to u promilima, nezanimljivo za statistiku koja je zapravo poražavajuća.

Divokoze je sve manje, nešto na Biokovu i tuda, nešto kod Senja, možda još i manje. Pedeset za odstrel ?! Na 70 000 nas lovaca. Nije loše. A od Crne Gore do Kupe, brda i planina samo tako za divokozu. U Austriji navodno pucaju 8 000-10 000 grla godišnje. Prepelice je sve manje,  kako i ne bi, milijuni opadaju privučene mužjacima… iz zvučnika. Šljuki se trese egzistencija lovne divljači. Znamo da je u Sloveniji pa i još nekoliko zemalja zabranjena za lov. Ne tako davno se lovilo s kalibrom 16 sa 28-34 grama  a danas ? 12/76,  50 grama olova, 1300 bara, specijalne košarice koje otvaraju poslije 50 m. Preko 420 m/sek. Ne daj Bože da patak utekne!

Jelena ima zahvaljujući entuzijastima, dobrim idejama, savjetima i mudrim ljudima koji su shvatili što je gospodarenje i lovni turizam, koliko znači općenito za lovstvo, ugled i profit i državu. A moguće i zato jer ne može stat' u ranac.

UZGOJ U OGRAĐENIM LOVIŠTIMA

Puno krupne divljači se može uzgojiti, držati pod kontrolom u enklavama, prirodnim gaterima, između rijeka i auto putova - recimo. Divljač uzgajati u ograđenim lovištima s kojima se može itekako dobro gospodariti. Na otocima. Kontrolirati populaciju, matični fond, bolesti, predatore i sve druge nepovoljne čimbenike. Ali to ne prolazi. 

Na spomen planskog uzgoja javljaju se oni kojima su špekulacije i podmetanja uz pomalo nacionalnog naboja strast: …e nije to to, kakvi gateri i uzgoji i ograde i prihrana kojekakvim „vitaminima“, najbolje je prirodno. Nije meni do srnjaka nego do druženja… mi Hrvati, nama niko ne treba. Zaboravlja se da prirodi ne smiješ uzeti ono što joj nisi kadar vratiti. Naravno da takvo gospodarenje košta a to udruge građana i seljaka teško mogu podnijeti kad zadnja dva desetljeća love kao i prije. Sto (otprilike) eura godišnje i lovi, liječi PTSP.

I kako onda imati srnjaka 126 točaka? I na to pozvati gosta, baviti se lovnim turizmom, plaćati državi za lovište realnu vrijednost, upošljavati ljude, stručnjake i pri tom dio kolača ubaciti u državnu riznicu. Kad taj isti od 126 točaka kojeg bi neko platio recimo 6800 kn + pdv strada s trećim rogom kad mu je 86 točaka od onih kojima upravo baš treba za kirvaj. A puna usta i naslovnice lovnog turizma.

NEOZBILJNI I NEREALNI ZAKUPI

Jeli moguće da još ima lovišta koja se plaćaju tisuću eura, ne mjesečno nego godišnje? Pod izlikom da u njemu nema ništa!? Da se daje lovište od 10 000 hektara za 10 000 kuna i da se u takvom lovištu lijepo zabavlja stotinu lovaca godišnje,  jer je to „tradicija i nasljeđe“. Moguće prije nasljeđe socijalizma, iz kojeg smo plebiscitom utekli prije 25 god, kad se jeftinim lovom kupovao socijalni mir.

I sad se kuka i cmizdri kad smo glasali za Europu i kad će bogati Europljani poklopiti sve što imalo valja masnim ponudama. I kad će mnoge puške na klin i kad će se za u lov morat' odvojit neka kuna i shvatiti da se baš ne mora svake nedelje… I da će npr. u Garjevicu (moje mladosti) možda doći i „jači“ od sadašnjeg… Žalosno ili smiješno, najam prosječnog kafića košta mjesečno koliko cijelo lovište godišnje. A tisuće lovišta leži neprofitno.

Hrvatska nam je u situaciji kakvoj jest, izmišlja država kojekakve namete a ne vidi koliko im eura leži na dohvat ruke. Zbrojiti koliko bi u lovnom turizmu i domaći i stranci ostavili. Županijama samo šapnuti da moraju uraditi reviziju lovišta i poslušati glas struke i razuma. Potom novaca u proračune lopatom.  A i odlikovanja (bez lopate ionako). I divljači – za one koji plate realnu valjanost. Ako je divljač već definirana kao od posebnog značaja za RH.

Iz nedavne statistike: od 12 ocjenjivanja u 12 lovišta u tri županije (7+4+1) od ukupno 198 ocjenjenih srnjaka najjači nosi 103,74 - prosjek je 86,98.

Đivo Ćurlica, Udruga Safari lovaca Hrvatske