Obilježavanje lovstva BPŽ-a započelo je u petak otvaranjem izložbe lovačkih trofeja, oružja, publikacija u velikoj dvorani Glazbene škole, koja je privukla brojne posjetitelje. Slijedilo je natjecanje u lovnom streljaštvu na Migalovcima uz sudjelovanje 17 ekipa te natjecanje u kuhanju čobanca sa 23 ekipe, a novac prikupljen prodajom ove delicije namijenjen je Školi “Milan Amruš”, koju pohađaju djeca s posebnim potrebama. Organizirano lovstvo na području brodskog Posavlja počelo je još potkraj 19. stoljeća, a lovni turizam mogao bi biti jedan od pokretača gospodarstva.
Kinološkom izložbom i predstavljanjem sokolara, što je u brodskoj Tvrđavi jučer privuklo velik broj znatiželjnika, završeno je trodnevno obilježavanje dva desetljeća rada Lovačkog saveza Brodsko-posavske županije na očuvanju lovišta, uzgoju i zaštiti divljači. Riječ je o 31 lovačkoj udruzi koje s oko 2000 članova gospodare lovištima.
“Tijekom Domovinskog rata lovišta su bila uništena. Naporom lovaca te kroz povrat lovozakupnine (50 posto se vraća u lovište) uspjeli smo poboljšati uvjete i vratiti broj divljači koji smo imali prije rata”, kaže predsjednik Lovačkog saveza BPŽ-a, Mato Grgić. “Mi smo prije svega ljubitelji prirode i životinja i vodimo brigu o održavanju ravnoteže. Cijele zime lovci održavaju lovišta, hrane divljač, a samo višak koji se proizvede umjetnim uzgojem ustrijelimo. Lovce svi zovu kada su jake zime i kada su životinje bez hrane, kada se pojavi bjesnilo, u slučaju poplava, ili kada se zbog neravnoteže pojavi veći broj divljih svinja...”, kaže Mirko Milec, trideset godina lovac i dokazani ljubitelj životinja, vlasnik Centra za zaštićene životinje u Ruščici.
Da se u lov ne mora nositi puška pokazali su sokolari. Željko Dragičević jedini je sokolar Brodsko-posavske županije, a nakon tri desetljeća koliko se bavi lovom i kinologijom odlučio se za sokolarstvo. “To je plemenita viteška disciplina, gdje je lovac prestao loviti. Love ptica i pas, a mi uživamo u promatranju. Ptica mora loviti da bi živjela, a plijen su fazani, zec, patke, prepelice...”, kaže Dragičević, navodeći kako je Zakon o lovstvu regulirao lov sokolarskom pticom. Riječ je o zakonom zaštićenim pticama, od kojih je svaka vrijedna od nekoliko stotina eura nadalje. Zahtjevne su, moraju se paziti, a u nedostatku ulova i hraniti (jednodnevnim pilićima, kunićima..), saznajemo od Stjepana Keniga, koji se 15 godina bavi sokolarenjem. Brođanima je pokazao zlatnog orla, u nas poznatog kao suri orao, koji u prirodi može doživjeti 90, a u suživotu s čovjekom i više od sto godina. “Ako se pazi i drži u adekvatnoj volijeri, mogu ga nasljeđivati tri generacije”, kaže Kenig.
A hrvatsko je sokolarstvo najstarije u Europi, kaže Tomislav Cvar, predsjednik Udruge sokolarstva Petrinja, koja ima pet članova: “Imamo zapise iz 2. stoljeća nove ere, što je najstariji zapis o povijesti sokolarenja na području Europe. To je jedina aktivnost koju su Hrvati donijeli iz svoje pradomovine.” Od 2010. godine petrinjska je Udruga u suradnji s Ministarstvom kulture zaštitila sokolarstvo kao nematerijalnu kulturnu baštinu i počela proces uvrštavanja na UNESCO-ovu listu.
fotografije: HLS
Glas Slavonije, M.R., 06.10.
