Iako medijski nisu toliko eksponirani, uvijek su otvoreni za prihvat novih članova, dati pokoji savjet novim vlasnicima i uzgajivačima pasa, i uvijek su spremni osvojiti nove šampionate.

Društvo je u našem gradu osnovano još '70-ih godina, rad je bio zamrznut tijekom Domovinskog rata, no 1995. godine nastavljeno je s radom.

- Trenutno imamo između 60-80 članova. Dugi niz godina je to bila udruga u kojoj su se okupljali vlasnici i uzgajivači lovačkih pasmina, no unazad sedam godina raste i brojnost sportskih pasmina, tako da su sada podjednako zastupljeni, čak bih rekao da pokrivamo sve segmente kinologije – rekao nam je Robert Stepančić, član Upravnog odbora ovog društva koji se već dugi niz godina i sam bavi uzgojem pasa. 

Velikogoričani osvajaju brojne šampionate

- Možda javnosti to nije toliko poznata činjenica, no u Velikoj Gorici ima jako puno uspješnih kinologa. Poznajem brojne ljude po cijeloj Hrvatskoj koji se bave uzgojem pasa i mogu reći da smo u Gorici jako uspješni u tome. Oduvijek smo bili uspješni u lovnoj kinologiji, svake godine imamo prvake na razini Hrvatske, idemo i na svjetska natjecanja, a kad je riječ o sportskim pasminama, imamo uzgajivače koji su svjetski poznati – rekao nam je Stepančić dodavši kako unutar udruge broje vlasnike i uzgajivače oko 20 različitih pasmina.

Među poznatijima u svijetu kinologije je zasigurno Gordana Vuk iz Bukevja koja uzgaja pasminu Coton de tulear s kojima je prošla sva europska natjecanja i, kažu, ima šampionata da ih se ne može izbrojati.

- Obično, kad je riječ o uzgajivačima, nastojimo napraviti da svatko ima zastupljenu jednu pasminu. Mirjana Vasiljev se pak bavi tornjacima, to je autohtna pasmina za koju je bila borba oko priznavanja i tu je i sama dala velik doprinos. Jenny Gašparić ima rotvajlere i ima jako dobre pse. Ja imam staforde od kojih je jedan prije koji tjedan postao šampion na natjecanju u Varaždinu. Zatim imamo dosta članova koji su vlasnici po jednog psa – kaže Robert koji trenutno ima šest staforda. Svojevremeno ih je znalo biti po 30, a tu su i oni manji uzgajivači koji konstantno imaju oko 3-4 psa, sve ovisi o pojedincu.

- U Donjoj Lomnici imamo vlasnike koji drže francuske buldoge, zatim shi tzue, u Čičkoj Poljani se Željko Hemen bavi uzgojem labradora te je, iako djeluje na ovim našim prostorima, uključen u zagrebačku udrugu „Retriver“ – dodaje Stepančić. 

Sobodno vrijeme posvećeno psima

Uzgajivači pasa svo slobodno vrijeme većinom posvećuju svojim psima, a sve ovisi o dobi pasa, ali i godišnjem dobu.

- Zimi je stanka, u proljeće kreću treninzi, osobno sam svaki vikend u travnju i svibnju mjesecu bio negdje na izložbi. Potom imamo sezonu uzgoja, kad se brinemo o malim štencima. Oni pak zahtijevaju veliku brigu, pa bude puno posla i nikad nam nije dosadno – kaže Stepančić koji je s uzgojem pasa počeo u dobi od 17 godina.

- Tada sam kupio prvu kujicu staforda od najbolje uzgajivačice u Hrvatskoj. Sve od tada imam barem jednog šampiona u svakoj generaciji – pohvalio se Stepančić koji trenutno na izložbe pasa odlazi sa svojim ljubimcem Voxom. No, uz ime koje uzgajivači daju svom psu ide i takoreći „prezime“, koje je zapravo ime uzgajivačnice, po čemu psi šampioni budu prepoznati. Njegovom je ljubimcu puno ime Allrobico's Public Enemy, a nadimak mu je Vox.

Kad je riječ o aktivnostima društva , kroz godinu je nekoliko događanja, no svi se nadaju da bi kinološke izložbe uskoro i češće mogle naći svoje mjesto u našem gradu.

- Svake godine organiziramo utakmice za lovačke pse ptičare, dva puta godišnje organiziramo IPO, ispit za lovačke pse bez kojeg ne mogu u ući u lovište, a potrebno je i za one pojedince koji se žele baviti uzgojem. Lani smo imali 4. CAC izložbu svih pasa koja je iz godine u godinu sve bolja, sve veća i sve posjećenija. Dobili smo odlične pohvale za prošlogodišnju organizaciju na Ključić Brdu, a među 15 takvih događanja u Hrvatskoj, mi smo zasigurno među prve tri po kvaliteti – istaknuo je Stepančić i dodao kako je namjera da ta izložba umjesto dvogodišnjeg događaja postane događaj na godišnjoj razini.

- U planu za sljedeću godinu imamo da bismo jedno kolo radne kinologije IPO, koju psi moraju položiti kako bi mogli raditi u policiji, održali u Velikoj Gorici- dodao je Stepančić. 

Međusobno savjetovanje članova

Već više od 25 godina, članovi Udruge kontinuirano se okupljaju jednom tjedno. Na neformalnim sastancima razgovaraju o problemima, ali i jedni drugima daju podršku savjetima.

- Problematike je milijun, to je i znanje i sport i veterina, sve moraš znati – kaže Stepančić koji sada već velikim iskustvom pomaže novim članovima. Među njima je i Marko Kukolić iz Buševca koji se prošle godine priključio udruzi nakon što je postao ponosni vlasnik čistokrvnog dalmatinskog psa.

- Kolege iz društva su mi uvijek sugerirali kako da nešto napravim, otkrivaju mi savjete, što radim dobro, što mogu bolje. Stvarno su spremni pomoći uvijek, što mi puno znači kao novom vlasniku psa – rekao nam je Marko. Na upit hoće li se i sam uključiti u uzgajivačke vode, evo što nam je odgovorio:

- Imam već ideje o uzgoju, dosta me sve to zainteresiralo, ali još sam na početku. Još ću puno morati naučiti o psima, a kad usvojim sva potrebna znanja, možda se na to i odvažim – kaže Marko koji je sa svojim dalmatinerom već osvajao nagrade, a uz njih i neprocjenjiva iskustva koja donosi sa svake izložbe. 

Zakoni koji se tiču vlasnika pasa još se slabo provode

Šetajući sa svojim ljubimcima, Robert je već prolazio blizu novoizgrađenog parka za pse pored gradskog groblja, no tvrdi da su to ipak projekti za puno veće gradove u kojima nema zelenih površina.

-Ljudi vide stvari na televiziji i zamišljaju si da bi i oni htjeli tako nešto. Na forumima i društvenim mrežama se često komentira i raspravlja o parkovima za pse, policiji za pse itd. No, ljudi ne znaju što to u stvarnosti znači. Parkovi za pse su normalni u New Yorku ili Chicagu koji su ogromni gradovi i gdje nema toliko zelenih površina, pa je normalno da je grad koncipiran tako da ima velike i uređene parkove za pse, a u Gorici da samo malo kreneš u šetnju, već si na nekoj livadi, no to je samo moje mišljenje – komentirao je Stepančić i dodao da je velika razlika ta što u drugim zemljama postoje zakoni koji uređuju ponašanje vlasnika pasa i ti se zakoni provode, dok u Hrvatskoj ima zakona, ali provedba je daleko slabija.

- U Americi sigurno nećeš izaći u grad ako ti pas nije na povodcu, i tamo ti treba prostor gdje će se istrčati, ali drago mi je da se pokazala dobra volja grada za tu inicijativu–kaže Stepančić.

Inače, svi voljni vlasnici pasa slobodno se mogu javiti Udruzi na kontakt broj 098 185 69 29 ili ih pronaći na facebooku i priključiti im se. Tko zna, možda baš netko od naših čitatelja jednog dana postane uzgajivač jedne od pasmina.

Izvor: vgdanas.hr