Od puškarskog obrta do tvrtke koja danas zapošljava 15 djelatnika i tri naučnika, s planovima za daljnji razvoj, obitelj Rusan trenutno razvija strategiju plasmana svojih proizvoda na američko i australsko tržište. To su zemlje s razvijenom lovačkom tradicijom te su uvjereni da će njihovi proizvodi na tom tržištu pronaći svoje poklonike. Do sada u gotovo sve zemlje Europske unije izvoze svoje proizvode, što čini otprilike 90 posto proizvodnje. Kapaciteta ima za daljnje širenje te se iz iskustva izvoza u EU nadaju da će ostala međunarodna tržišta prepoznati kvalitetu pretežito čeličnih i aluminijskih elemenata za oružje koje proizvode. Pogon u Mariji Bistrici pridonosi boljoj slici hrvatske ekonomije, a ekonomska kriza i recesija njih gotovo da nisu ni okrznule. Na nešto više od 400 četvornih metara proizvodnog pogona radi se u dvije smjene. U 15 sati druga grupa radnika preuzima strojeve, koji miruju samo tijekom noći. Parkiralište je prometno, uvijek netko dolazi ili odlazi i sve je puno lovaca, lovačkih pušaka i pripadajućih dijelova opreme. Kako kaže sin majstora puškara Željka Rusana, Ivan, imaju više od 2000 šifri za dijelove proizvoda i 250 proizvoda koji sačinjavaju ti razni dijelovi, a svi se izrađuju u njihovim pogonima.
Najmlađi djelatnik je Matija Jakopović (21), operater na CNC-stroju, a najstariji Stjepan Mikuš (56) u firmi je od samih početaka. Volio bi, kaže Mikuš, mirovinu dočekati baš ovdje, kao zaposlenik Mikrona d.o.o. Firma nastala iz obrta “Rusan” (puškarski obrt od 1990.) otvorena je iz potrebe. Otac i sin Rusan učinili su to da bi mogli proizvoditi lovačke karabine, što kroz obrt servisa oružja nije bilo moguće prema postojećoj legislativi.
Rusani i njihovi djelatnici u potpunosti mogu izraditi lovačke karabine visoke kvalitete od kalibra 243 Winchester do 8x68S te 9.3x62, odnosno 9.3x64. Kundake rade po mjeri isključivo od orahova drveta ili koriste kundake američke tvrtke HOGUE.
Osjeti se trend povratka„ekspresicama“, kako kaže Željko Rusan, koje danas nisu samo u R kalibrima, nego i u ostalim karabinskim kalibrima od kojih prevladavaju 30.06, 308 win., 30R Blaser te 9.3X74R Drilling te firling puške polako se napuštaju, kaže Željko. Posebno se osvrnuo na pušku Steyr 1895, koju koriste hrvatski lovci, a prepravljene su u lovačke karabine. Izvorno je to vojna puška koja je početkom prošlog stoljeća bila pravo remek djelo napredne tehnologije. Kako objašnjava Rusan, imala je rotacijski zatvarač, odnosno pravocrtno repetirajući, koji je tada bio iznimno napredno rješenje i izvedba. Kalibar je bio 8x50R, odnosno 8x56R.
Ivan Rusan objasnio nam je, pak, proceduru upucavanja lovačkoga karabina. Tunel za upucavanje nalazi se u podrumskim prostorijama tvrtke i postoji mogućnost upucavanja na 50 te 100 metara. Prije ugradnje nosača, ako je riječ o karabinima koji su prepravci vojnih Mausera, buše se i urezuju navoji u glavi puške. Potom je potrebno odmastiti taj dio puške na koji se stavlja dvokomponentno ljepilo da bi spoj puške i nosača bio što kvalitetniji te kako bi izdržao velike sile koje se stvaraju prilikom opaljenja. Takav je spoj, kako kaže Ivan, sigurniji i trajniji.
Nakon ugradnje radi se korekcija prema laseru ili češće prema kolimatoru, optičkom uređaju za grubo podešavanje optike. Bez pucanja nema upucavanja, kaže Ivan, laser ili kolimator služe samo za početnu korekciju.
U idealnom slučaju, što je u praksi rijetkost, za upucavanje su potrebna minimalno tri metka, prvi probni, drugi metak kao korekcija te treći kao potvrda. Kada je optika kvalitetna, i upucavanje je lakše. Obično je potrebno pet do sedam metaka za prosječno upucavanje. Ako se ne postignu zadovoljavajući rezultati, odnosno ako se puška ne upuca do nekih sedam metaka, to je znak da jedna od komponenti ne funkcionira. Moguće je da je optika neispravna, loša. Ili je potrošena cijev ili je pak nosač loše kvalitete, odnosno nije dobro ugrađen.
Upucavanje se provodi pucanjem s naslona „bench rest“. Za korekciju optičkog ciljnika ili uparivanje više ciljnika koriste bokuređaj u koji se može učvrstiti puška i korigirati pravac i visina, a ujedno ima mogućnost kompenzacije povratnog trzaja puške. Pucanje iz fiksnih naprava i škripaca ne preporučuju, jer može doći do oštećenja kundaka.
Samo upucavanje može se obaviti kroz pola sata, uz prethodnu najavu, dok montaža s upucavanjem s obzirom na zahtjeve može potrajati i nekoliko sati.
U servisu oružja, gdje se mogu obraditi sve vrste vatrenog oružja, bilo je i raznih izazova. Jedan od njih, iz puškarske struke gledajući, bio je prilično zahtjevan. Negdje u vrijeme kada se i Mauser stvarao potkraj 19. te početkom 20. stoljeća, Steyr je proizveo pištolj modela 08 u kalibru 9x23.
Tehnologija kao i kod njihova karabina bila je napredna za to vrijeme. Rusanu je u radnju donesen upravo takav primjerak, sa zamolbom da zamijeni cijev na tom pištolju koji ima rotacijsko bravljenje cijevi. Posao su naposljetku odradili uspješno, a Željko je i danas pod dojmom tehnologije pištolja. Veliko je zadovoljstvo kada uspiješ odraditi tako zahtjevan posao, kaže. Postoji i druga strana medalje. Trajno onesposobljavanje oružja nije zadovoljstvo za puškare, ali je realnost. Ivan kaže kako njihov servis to redovito radi te da ima posla. Stvarnost je takva, kaže, da bez iznimke rade po propisanoj proceduri za trajno onesposobljavanje oružja. Suprotno tome, postoji mogućnost površinske zaštite oružja po najnovijoj tehnologiji, koja dolazi iz Švicarske pod nazivom Ilaflon. Takvim tretmanom oružje postaje dugoročno zaštićeno od propadanja.
Iz prakse servisa, kako kažu Rusani, najzastupljeniji kalibri kod nas su 7x64, 8x57 te 30-06 kod karabina, dok kod sačmarica prevladava 12/70, a šesnaestica polako nestaje. Magnum verzije dvanaestice 12/76 probija se.
Rješavali su Rusani i nestručno odčepljivanje cijevi karabina. U zadatak su dobili osloboditi cijev koja se začepila vojnim užetom kojim se čistila puška Vlasnik oružja i njegovi „stručni“ pomagači * odčepljivati su počeli šipkom koja je pukla i ostala u cijevi. Potom su sa suprotne strane ponovo pokušali progurati, pa je opet pukla. Pokušali su problem riješiti zagrijavanjem cijevi (autogeno) i nije uspjelo. Na kraju je puška ipak donesena u servis, gdje su Rusani spasili i cijev i pušku. Preporuka majstora je da se „odštopavanje“ ne radi u kućnoj radinosti, a pogotovo ne izbijanjem koječime.
Hrvatski proizvodi obitelji Rusan pronašli su svoje mjesto u Europi. Optički nosači i ostalih 250 proizvoda probijaju put na ostale kontinente. Marija Bistrica, po svetištu i lovcima, postaje malo mjesto za svjetsku kvalitetu.
Objavljeno i u: Lovački vjesnik broj, XII 2015, Autor: Martin Matljević
