Upravo te koje su većinom naslijeđene imaju „dušu“ , priču koju priča svaka crtica na kundaku, svaka mrlja na cijevi.

Ponekada vlasnici istih sanjaju o novim i modernim puškama nesvjesni blaga koje imaju u rukama.
No jesu li te nove toliko bolje? Možda „na oko“ ali njihova priča tek će biti ispričana budućim naraštajima.

Zamislite samo koliki je ponos u rano prohladno jutro stisnuti rukom ono drvo koje je prije nekoliko desetljeća brižno pazio djed ili otac.
Ono isto drvo koje ste kao djeca potajno mjerkali iza kakvog ormara priželjkujući priliku da i sami ispalite koji metak ili da vas bar onim starim fotoaparatom poslikaju kako ju ponosno držite ispred stare kuće.

Lijepe uspomene na ono doba života kada je najveći problem bio prekratak vikend ili praznici dolaze same.
Tada je oružje rađeno da traje -robusno i čvrsto. Nije se toliko vodilo računa da bude „light“ ili „ultralight“, jednostavno moralo je trajati. Krasile su ih gravure,

Suhllove montaže, čelični tubusi fiksnih optika i sve je odavalo dojam čvrstoće.
Na našim prostorima u to vrijeme najzastupljenije su bile sačmarice ruskih ali i domaćih proizvođača.

Kupovali su ih svi no ponajviše onaj srednji stalež.Jedino na ramenima kakvog profesora ili činovnika mogla se naći i kakva ljepotica iz Suhlla, pokoja „belgijanka“ ili nešto egzotičnije.

Jedna od takvih ruskih je i legendarna položara IŽ 54. Najdugovječnija puška Anson & Deeley sistema vatri. Kalibra 12/70, cijevi dugih 73 cm koje su iznutra tvrdo kromirane, a koje se i danas sjaje kao ogledalo ukoliko joj je pružena i najmanja pažnja.

Težinom od 3,4 kg neće konkurirati današnjim prelamačama no ako pogledate te cijevi koje su mono blokom spojene u cjelinu, koje su na nabojištu debljine 4,5 mm, a na ustima 1,5 mm, shvatit će te da joj je osnovna zadaća trajnost.

Čokovi su fiksni kao što je u to vrijeme bilo i pravilo i to oni „pravi lovački“ - desna ½ i lijeva 1/1 čoka.

Još jedan znak čvrstoće je i Greener ključ od 5,4 mm koji prolazi kroz „jezičak“ debljine 6,6 mm. No to je tek jedan od ukupno tri ključa koji brave ovu pušku.

Druga dva su sistema Purdey širine 9 mm.

Naravno da je ovaj način jako čvrst i dugovječan no i skup pa se nakon ovog modela nije ugrađivao više u nijednu pušku ovog proizvođača.

Gravura koliko god jednostavna bila rađena je ručno na glavi koja je u originalu bila paljena. Igle se na ovom modelu mogu mijenjati bez skidanja kundaka no to vjerojatno nećete nikada trebati raditi.

Još jedna zanimljivost vezana za tu pušku je i to da su svi vijci usmjereni na jednu stranu, što je u to vrijeme bila odlika najskupljih pušaka njemačkih oružara.

Lagano zatvaranje i nakon više od 50 godina upotrebe govore o kakvom je oružju riječ.

Kočnica koja je automatska i aktivira se pri prelamanju istovremeno blokira i zapinjače i udarače. Sa svake strane ključa nalaze se indikatori zapetosti igala pa na taj način i u uvjetima slabe vidljivosti laganim prelaskom prsta možemo vidjeti je li puška napeta.

Zahvaljujući ovoj pušci i njenom plasmanu na tržište ovih prostora srednji stalež je mogao imati pušku kvalitete za koju bi se danas moralo izdvojiti nekoliko tisuća eura.

Model graviran po narudžbi

Upravo zato ako imate nešto ovakvo nemojte se sramiti nego pravac - puškar, uredite blago iz svojih ormara i s ponosom ga nosite u lov.

Tomislav Rončević, mag.ing.agr.