Lov kroz prapovijest

Još u paleolitiku (grč. paleos=star, stariji lithos =kamen) starije kameno doba započeto je sa upotrebom grubo obrađenog oruđa i oružja.
Najstarije takvo pronađeno je u Africi i to su uglavnom bili vodom izlokani komadi lave, kamena ili kremenovca koje su tadašnji ljudi koristili u lovu.

Čovjek je u ovom razdoblju sakupljač i lovac koji lovi u čoporima od 6 – 30 ljudi.
Zbog raznih čimbenika javljaju se velike oscilacije u biljnom i životinjskom svijetu što pred tadašnje ljude stavlja novi izazov u smislu pronalaženja hrane.

Australopithecus

Godine 1974. u pustinji Hadaar u Etiopiji pronađena je “Lucy” , kostur koji je datiran u razdoblje prije 3 – 4 000 000 godina pr. Kr. . Australopithecus nastanjuje ravnice JI i J Afrike i po nalazima je potvrđeno da se pri lovu služio raznim alatom izrađenim od drveta ili životinjskih kostiju.

Homo neanderthanessis

U ovom razdoblju značajan je napredak u tehnici izrade oruđa i oružja te se pojavljuje jednostavna podjela između muških i ženskih pripadnika čopora.
Vješti su lovci koji organiziraju kolektivne lovove i na taj način već postaju grabežljivci određenog stupnja organizacije i tehnologije izrade oružja.

Radi lakše organizacije kolektivnih lovova razvijaju govor. Javljaju se običaji pokapanja životinjskih glava što je potvrđeno pronalascima na lokalitetu
Drahmalog na području današnje Švicarske. Kod nas točnije u pećini Vindija kod Varaždina pronađeni su zakopani ostaci vuka, što svjedoči o poštivanju plijena.

Mlađi paleolitik

Mlađi paleolitik je razdoblje od 35 000 – 10 000 / 8000 godine pr. Kr. Pojavljuje se fino obrađeno kameno oruđe i oružje, a brižljivo obrađeno obrađuju se i kosti.
Ovo razdoblje karakterizira pojava likovne umjetnosti u kojoj prevladavaju likovi životinja i prizori iz lova.

Dolazi do razdoblja Homo sapiensa fossilisa znanog još i kao „lovac na mamute“.
Razlikuju se Kromanjonci, Grimaldi rasa, Šanseladska rasa i Magdalenijski lovac koji koristi harpune za lov i ribolov.

Likovna umjetnost paleolitika

Ovo su ujedno i prvi dokumenti umjetničke aktivnosti čovjeka koji nam svjedoče o važnosti životinjskog svijeta i lova. To nam govore brojne slike, crteži reljefi i puna plastika s motivima iz lova ili životinja općenito. 



Crteži se nalaze na stijenama, zidovima i svodovima pećina, na kostima ulovljenih životinja, kamenju i pečenoj zemlji, a slike nastaju kao magično – religijske predodžbe.

Neke od tih su očuvane i danas na poznatim lokalitetima nalazišta kao što su u Francuskoj (Font de Gaume, Lascaux, Ganbarrells), u Pirinejima (Tuc d’Audobert, Trois-Feres) i Kantabrijskom gorju (Altamira).

Ti prikazi su toliko očuvani da je čak 1902. godine pokrenuto pitanje autentičnosti. Motivi su; konj, mamut, bizon, hijena i medvjed.

Društvo paleolitika

Razvoju društva neosporno pridonosi surađivanje u lovu. Lovci love u skupinama 6-30 ljudi. Pojavljuje se totemizam.

Po Fraseru je totemizam intiman odnos za koji se pretpostavlja da postoji između skupine srodnih ljudi s jedne strane i neke vrste prirodnih ili umjetnih objekata s druge (npr. u Australiji klokan). Vjeruje se da duh totemističke životinje ulazi ženu i stvara dijete, tako da se rodbinska veza obnavlja u svakoj generaciji .

Totemistički odnos je u biti društveni odnos gdje ljudi osjećaju blisku srodnost i odanost svom totemu jer i oni i totem potječu od zajedničkih predaka, obično figura s životinjskim i ljudskim obličjima.

Paleolitik Hrvatske

Proučavanje paleolitika u Hrvatskoj započinje 1895.g. otkrićem Krapinskog nalazišta na Hušnjakovu brdu kojeg je otkrio poznati istraživač Dragutin Gorjanović Kramberger.

Ostaci iz tog razdoblja vidljivi su u špiljama Šandalja 1, Punikve kod Ivanca, Golubovec, Krapini Veternici, Vindiji, a ljudi paleolitika Hrvatske nisu se bitno razlikovali od ljudi toga doba općenito.

Utjecaj lova na razvoj ljudske vrste

Najveći utjecaj lov je imao na biološki razvoj čovjeka, osobito na anatomiju. Povećanjem mozga dolazi do kongitivnih i duhovnih sposobnosti čovjeka. Preko lova čovjek dolazi u kontakt s onim dijelovima prirode koji su mu do tada bili skriveni.

Dok su ljudi lovili opasne životinje koje su se borile stvorio se osjećaj nemoći, javlja se strah, spoznaja slabosti ali radi preživljavanja ipak lovi!

Lov ne mijenja samo odnos čovjeka prema prirodi nego i čovjeka prema čovjeku, muškarca prema ženi i starih prema mladima.

Lov potiče strateške sposobnosti, pozornost ustrajnost, borbenost, odvažnost, lukavstvo, obmanjivanje.

Temeljem svega prije navedenog upravo u okviru lova i svih bioloških i društvenih konsekvenci koje je lov unio u ljudski život možemo reći kako se upravo u tom vremenu pojavljuju pravila i standardi ponašanja. Slijedom toga otvaraju se vrata kulturnom i društvenom razvoju.

Zbog pojave govora čovjekov um stvara mentalni model svijeta , postaje sposoban nositi se sa svim praktičnim i društvenim izazovima.

Konzumirajući hranu animalnog porijekla koja je energetski kvalitetnija čovjek se lakše prilagođava okolišnim uvjetima. Dijeljenje hrane s drugima je žarište složene društvene interakcije, sklapanje savezništva i obredna praksa.

Lov je jedan od glavnih razloga koji su naveli čovjeka na proizvodnju i upotrebu alata.

Lov je podloga za razvoj poljodjelstva.

I bez obzira na sve ove dokazane činjenice kao i na sve suvremene blagodati za koje je zaslužan, lov a i lovci i dalje imaju protivnike. No, činjenica je da sva naša znanja počivaju na duboko postavljenim temeljima koje su postavili preci lovci- zajednički preci i lovcima i protivnicima lova.

Tomislav Rončević mag.ing.agr.