„ Naš Ante Morić ima devedeset i tri godine, ali puca kao mladić. Vjerojatno je najstariji aktivni lovac u Hrvatskoj. Prošle godine je ulovio dva vepra“

Tragom ovih riječi lovaca iz LU „Šljuka“ Lekenik, krenuli smo do starine Ante Morića.
Tihi i skromni Dalamtinac koji živi u Zagrebu, skoro pola stoljeća je lovac.

Potvrđuje kako najradije lovi veprove bez optike, naočale koristi samo za čitanje.
Najviše je lovio visoku divljač po Podravini i Slavoniji.
Rođen je daleke 1924. u Putičanima kod Pirovca.

 U Splitu je učio za ugostitelja, ali mu Italijani 1942. sve zapalili, pa došao u rodno selo.
Nakon rata ostao je u ondašnjoj vojsci i dogurao do čina bojnika. Nije se htio školovati, pa se vratio ugostiteljstvu.

Nakon Domovinskog rata ima čin pričuvnog pukovnika Hrvatske vojske. Ima sin i kćer, unuke i praunuke, dobro sjećanje i bistar um.
„U ovom viku najlipše je lovit čoviku. Lovac sam postao slučajno, na nagovor drugih, učlanio sam se 1968. godine u LD „Srndać“ Virovitica.

Najviše sam lovio visoku divljač po Podravini i Slavoniji.
Tri mandata sam bio predsjednik LD „Jelen „ Hrastlnica, kod Ivanić Grada, danas je to LD „Žutica“.

Preko noći smo u šumi Žutica izgradili motel, a ja ga kao ugostitelj opremio.
Onda je visoke divljači bilo daleko više, kazuje Ante Morić.

Ima trofej svog prvog srnjaka iz Virovitice, brončanog jelena iz Spačve i Ivanić Grada.
Član LD „Šljuka“ Lekenik je od 2004. godine.

Iako Ante Morić ima vozačku dozvolu, u lov u Lekenk doveze ga netko od rodbine ili prijatelj lovac Stipe Matanović.

On nam potvrđuje kako „naš Ante“ optiku na karabinu upotrebljava za promatranje, a na veprove puca – vlastitim okom.

Uz to dodaje, kako je „naš Ante“ sklon šali s prijateljima, a druženje s lovcima je mu najvažnije.

Tako je bilo u mladosti, tako i danas kad se približava stoljeću života. Ante Morić, najstariji aktivni hrvatski lovac...

Napisao i snimio: Boris ĆAVAR