Odlukom Ustavnog suda od 3. lipnja 2016. godine , članak 83.stavci 3.i 4. Zakona o lovstvu prestao je važiti 15.prosinca 2016. godine.
Odlukom je utvrđeno i da nije postignuta pravedna ravnoteža (razmjer) između općeg interesa i zahtjeva za zaštitu prava ovlaštenika.
Sud je uputio da se traži novo zakonodavno rješenje koje mora na jasan način propisati pretpostavke odštetne odgovornosti za migratornu divljač uz postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa zaštite od šteta koje nanese divljač i interesa lovoovlaštenika koje ima iz sklopljenih ugovora o zakupu ili koncesiji lovišta,uzimajući u obzir da migratorna divljač nije zavedena u lovnogospodarskoj osnovi ili programu uzgoja divljači.
Dakle,ova odluka se odnosila isključivo na ocjenu suglasnosti čl.83.st.3. i 4. Zakona o lovstvu, kako je i traženo u prijedlogu za ocjenu suglasnosti s ustavom tog članka.
Nepovoljan položaj lovoovlaštenika
Međutim,ovakvo rješenje samo parcijalno rješava krajnje nepovoljan imovinskopravni položaj lovoovlaštenika. To se posebno odnosi na štete koje nastaju naletom vozila na divljač,štete koje nastaju lovoovlaštenicima usljed požara,elementarnih nepogoda,krivolovom,kaznenim djelima imovinskopravne naravi i sl.Tu je i problem osiguranja imovine lovoovlaštenika,kao i njihove odgovornost.
Stoga je potrebno cjelovito zakonsko rješenje u novom Zakonu o lovstvu koje će postići pravednu ravnotežu između općeg interesa i interesa lovoovlaštenika. Naime, aktualnim Zakonom o lovstvu propisano je da uređuje gospodarenje lovištem i divljači,a gospodarenje obuhvaća uzgoj,zaštitu,lov i korištenje divljači i njezinih dijelova. Ovi poslovi imaju gospodarsku,turističku i rekreativnu funkciju,te funkciju zaštite i očuvanja biološke ravnoteže prirodnih staništa,divljači i divlje faune i flore. Tu su još i tradicija lovstva,kultura nasljeđa o čemu se vodi računa i na europskoj razini.
Usklađivanje EU zakonodavstva
Radi toga je pored ostalog na traženje Europske unije Hrvatski sabor na svojoj sjednici ( 26.veljače 2016.) donio plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije. Valja donijeti zakonske i podzakonske akte i provedbene mjere kojima se prenose direktive i osigurava provedba uredbi EU.
Radi usklađenja Zakona o lovstvu sa ovim propisima kao i Ustavom Republike Hrvatske potrebno je bilo donijeti novi Zakon o lovstvu koji će biti znatno povoljniji za lovoovlaštenike u ostvarivanju njihovih zacrtanih ciljeva i interesa i u zaštiti njihove imovine.
O tome govori i Ustavni sud ( u citiranoj odluci ) kada pojašnjava da kod donošenja Zakona o lovstvu zakonodavac treba posebno voditi računa o legitimnom cilju koji se želi postići i razmjernosti (pravedna ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom prava lovoovlaštenika,prije svega imovinskih).
Odgovornost za opasnu stvar
Ustavni sud je u ovoj odluci napomenuo da nije ulazio u ocjenu štete koja nastane naletom vozila na divljač,a niti tko je vlasnik te divljači, jer da to nije bio predmet ovog postupka,ali da u takvim slučajevima vrijede pravila o odgovornosti za opasnu stvar,kako se izjasnila i sudska praksa.
Međutim,sa stajališta lovoovlaštenika ovo je i te kako važno. Jer za štetu od opasne stvari po članku 1064. Zakona o obveznim odnosima iz 2005.,koji je sada važeći , samo vlasnik, ili u ovom slučaju RepublikaHrvatska. Dakle, Ustavni sud je svojom rješidbom o vezi izmjene i dopune Zakona o lovstvu inicirao i ovo pitanje.
Stoga u novom Zakonu o lovstvu treba stajati ( jasno i glasno) da za sve štete od divljači kao opasne stvari temeljem zakona odgovara Republika Hrvatska.
Odgovor za saniranje ostalih šteta
Novi Zakon o lovstvu treba dati odgovor i za saniranje šteta lovoovlaštenika usljed požara,elementarnih nepogoda i sl .Dakle,u svim ovim slučajevima trebala bi novčano participirati i olakšati položaj lovoovlaštenika i Republika Hrvatska , pronaći mogućnost osiguranja ovakvih šteta te za realizaciju toga u državnom proračunu osigurati potrebna novčana sredstva.
Samo ovako bi se ostvarili legitimni ciljevi zacrtani Zakonom o lovstvu i uspostavila pravedna ravnoteža (razmjernost) između općeg interesa zajednice i interesa lovoovlaštenika,od čega bi upravo Republika Hrvatska imala višestruke koristi. I to prvenstveno gospodarske. Posebno treba cijeniti da se ovi interesi međusobno isprepliču i da su na jedan način obostrano u korist opće zajednice obzirom na velike prirodne mogućnosti i brojnost lovaca. Sve ovo govori u korist lovoovlaštenika.
Napisao Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu u lovačkom magazinu DOBRA KOB , listopad / 2017.
