Na vama je da odlučite koliko će biti efikasne...

Kemijski repelenti se odnose na kemijske barijere koje stvaraju „kemijsku ogradu“ oko područja koje se treba zaštititi, te kemijske supstance koje odvraćaju jelensku divljač od hranjenja (feeding repellents) – oni se primjenjuju na pojedinačne biljke a ne na široko područje. 

• Kreozot – radi se o smjesi fenola dobivenoj destilacijom katrana kamenog ugljena. Iako nije namijenjen odvraćanju jelenske divljači, neki vrtlari izvjestili su od manjim štetama ako kreozotom natopljene krpe postave oko svojih usjeva.
• Loptice protiv moljaca – nisu zamišljene kao kao sredstvo odvraćanja iako ih neki koriste. Potpuno neučinkovite.
• Ljudska kosa – neopranu ljudsku kosu treba spremiti u vrećice muslina (lagana pamučna tkanina) i objesiti u razini jelenske glave. Uspjeh ove metode bio je vrlo promjenjiv – što je kosa duže stajala i što je više kiše padalo to je učinkovitost bila manja, pa je kosu potrebno mijenjati svakih mjesec dana. U kontroliranim uvjetima, gdje se pokušalo zaštititi nasade mladih stabala, ova metoda pokazala se nedjelotvornom.
• Koncentrirani ekstrakt lavlje balege – početna ispitivanja pokazala su da ova metoda može biti uspješna u održavanju jelena van polja po nekoliko tjedana. Proizvod je još uvijek u fazi testiranja.
• Mirisni sapuni – viseći mirisni sapuni ostavljaju se po grmovima. Njihova prednost je u tome što ih se ne mora zamijeniti dok se potpuno ne otope. Metoda je rađena u nekontroliranim uvjetima i bila je promjenjivog uspjeha.
• Ljudski urin – neki su probali i s tim. Ako na stranu stavimo problematiku prikupljanja urina u dovoljnim količinama, urin gubi učinkovitost s vremenom.
• Repelenti koji odvraćaju jelensku divljač od hranjenja – smanjuju prehrambeni potencijal biljaka čime one postaju neukusne. Komercijalni spojevi mogu biti skupi i promijenjivog uspjeha. Prema pokusima najučinkovitiji su kada je brojnost jelenske divljači niska. Međutim, nedostatak im je što se moraju ponovo aplicirati nakon kiša, a toksičnost nekih od njih mogu biti problem u vrtovima.

Vizualne i zvučne zapreke – ne funkcioniraju na dugi rok jer se jeleni brzo naviknu na sirene, strašila, mlazove itd. Iako ne spriječavaju potpun ulazak jelena, štete su smanjene na onoj vegetaciji koja je bila pod izravnim utjecajem zapreke. Neke metode se još uvijek testiraju (npr. uređaj koji detektira pokret pa šprica vodu, sonične sirene) ali ipak postižu određen uspjeh u odvraćanju divljači.

Fizičke barijere – ograničene učinkovitosti budući da ih jeleni često znaju preskočiti i/li porušiti. Funkcioniraju samo ako su dovoljno visoke i redovito održavane. Minimalna visina ograde za jelensku (a i srneću divljač) je 1.5 do 2 metra.

Lovac.info, prema BDS