Kako će postupati ovlaštenici prava lova s divljači i njezinim dijelovima koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i ne stavljaju se u promet (prodaja, prerada, izvoz iz RH), te što će se raditi s utrobama divljači kao nusproizvodima životinjskog podrijetla?
Hrvatski ovlaštenici prava lova dužni su od 1. srpnja 2013. godine poštivati sve odredbe i direktive Europske unije koje se odnose na nusproizvode životinjskog podrijetla (divljači) koji nisu za prehranu ljudi, a koje su inkorporirane u Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 87 od 21. srpnja 2009.) a poglavito odredbe Poglavlja V članak 23. i 24. istog Pravilnika.
Naime, nesretnom, nespretnom i nepotpunom formulacijom članka 74. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09) nije definirano kako će postupati ovlaštenici prava lova s divljači i njezinim dijelovima koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i ne stavljaju se u promet (prodaja, prerada, izvoz iz RH), pa tako tim Zakonom i nije definirano što će se raditi s utrobama divljači kao nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, a niti će se prodavati u objektima koji imaju ovlaštenje za poslovanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 96 od 4. kolovoza 2009.).
Zaštita okoliša jedno je od temeljnih prava i sloboda svih građana Republike Hrvatske i Europske unije, ali ujedno i obveza pa je to i obveza hrvatskih lovaca i prije svega ovlaštenika prava lova. Kako je ovaj propust u Zakonu o lovstvu očit upućujemo ovlaštenike prava lova i hrvatske lovce da se koriste i postupaju u skladu s Pravilnikom o provedbenim mjerama koje se odnose na zabranu recikliranja riba unutar istih vrsta, za-kapanja i spaljivanja nusproizvoda životinjskog podrijetla (NN 96 od 4. kolovoza 2009.) i to baš Prilog II. točka b. UKLANJANJE NUSPROIZVODA.
Iz toga Pravilnika proizlazi, a što se posebno može odnositi i na ovlaštenika prava lova i lovce da mogu nusproizvode od divljači koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi niti za promet uništiti spaljivanjem pod uvjetom da za to imaju suglasnost Ministarstva poljoprivrede, da nusproizvodi izgore na lomači i pretvore u pepeo, a da se pri tome ne dovodi u opasnost zdravlje ljudi, da se ne ugrožava voda, zrak, biljke i životinje, da to nema štetnog utjecaja na okoliš i područja od posebnog interesa.
Jednako tako ovlaštenici prava lova mogu tražiti od Ministarstva poljoprivrede da im da suglasnost za zakapanje nusproizvoda pod nadzorom istog pod uvjetom da su isti zakopani na način da nisu dostupni mesožderima i na odlagalištu odobrenom u skladu s Direktivom Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada na odlagalištima otpada, te na drugom mjestu koje ne ugrožava zdravlje ljudi.
Kada je uklanjanje nusproizvoda divljači na teže dostupnim područjima, spaljivanje ili zakapanje obavlja se u skladu s odredbama posebnih propisa i smjernicama o zaštiti okoliša i javnom zdravstvu. Naime, sve ove radnje trebaju se provoditi u skladu s Uredbom Komisije EZ broj 811/2003 od 12. svibnja 2003. godine, Uredbom EZ 174/2002 Eu-ropskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. godine.
Kada su u pitanju lovački trofeji ovlaštenici prava lova i lovci dužni su u cijelosti primjenjivati poglavlje VII. Pravilnika o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi. Nepoštivanje ovih odredbi povlači za sobom kaznenu odnosno prekršajnu odgovornost ovlaštenika prava lova odnosno lovca koji su protivno citiranim propisima vršili otvaranje (odrobljenje) divljači i skidanje koža s divljači.
Autor: Mladan VIDOVIĆ, dipl.iur
