Ne može biti lovac onaj koji gotovo kao na strelištu odstreljuje divljač koja se nije ni adaptirala na prostor u koji je tek puštena.

Sedamdeset tisuća hrvatskih lovaca dočekaše u različitim gospodarskim uvjetima „glavnu" sezonu lova na sitnu i krupnu divljač koja na temelju odredaba Pravilnika o lovostaju (NN 67/10, 87/10) počinje 1. listopada. No, upravo ta činjenica pokazuje ponegdje svu bijedu, jad i čemer hrvatskog lovstva. Umjesto da prije svega to bude gospodarska, odnosno turistička djelatnost koja se temelji na uzgoju i zaštiti divljači kao dijela nacionalnog bogatstva, lovstvo se često svodi na lov, a lov na odstrel koji je u suprotnosti sa Zakonom o lovstvu te drugim zakonskim propisima i podzakonskim aktima donijetim na temelju tih zakona.

Nije cilj, niti je moguće u ovom članku spomenuti sve nepravilnosti, nezakonitosti i neetičnosti koje se provode prilikom lova i odstrela divljači, ali nabrojit ćemo samo nekoliko koje su česte kod jednog dijela lovoovlaštenika. Odluke o odstrelu divljači donose najčešće skupštine lovačkih udruga koje su ovlaštenici prava lova u više od 90 posto lovišta, a da pri tome nije utvrđen stvarni fond divljači ne samo glede brojnosti, nego i u odnosu na dob i spol kao jedan od preduvjeta za uspješno gospodarenje lovištem.

Osobe odgovorne za provođenje lovnogospodarske osnove nemoćne su da utječu na donošenje odluka o odstrelu divljači. Te odluke u pravilu i ne sadrže broj divljači koja se smije odstrijeliti, nego uglavnom obuhvaćaju samo vrijeme koje se poklapa s odredbama Pravilnika o lovostaju u kojem će se, gotovo u pravilu nedjeljom i državnim blagdanom, odstreljivati divljač. Te i takve odluke nezakonite su, ali mali broj lovnih inspektora nije u stanju nadzirati tisuću i nešto lovoovlaštenika i poduzimati zakonske mjere koje im stoje na raspolaganju.

Drugi, još veći problem, koji je postao hit u Lijepoj Našoj jest odstrel pernate divljači u pravilu trčke skvržulje - poljske jarebice (Perdix perdix L.), jarebica kamenjarki čukar (Alectoris chucar) i poglavito fazanske divljači - gnjetlova (Phasianus sp. L.) „pod pušku", tj. ova vrsta divljači ispušta se neposredno prije samog odstrela kod pojedinih lovoovlaštenika.

Kako Zakon o lovstvu u članku 2. stavak 1. točka 1. propisuje da je divljač zakonom određena životinjska vrsta koja slobodno živi u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmožavanje u svrhu lova i korištenja, onda je jasno da se divljač iz uzgajališta koja se nekoliko sati prije odstrela ispušta u lovište ni u kojem slučaju ne može smatrati divljači, a lov na takvu divljač protivan je ne samo Zakonu o lovstvu već lovačkim običajima i lovačkoj etici, a oni koji odstreljuju takvu divljač pod takvim okolnostima ne mogu se smatrati časnim lovcima, jer kako to propisuje Zakon o lovstvu lovac je osoba koja ima položen lovački ispit i obavlja osnovne zadaće lova a to je uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova uz poštivanje lovačkih običaja i lovačke etike.

Lovačka etika podrazumijeva da se lovi divljač koja slobodno živi u prirodi, koja ima šansu i priliku da se sakrije i pobjegne pred lovcem (grabežljivcem). Prema tome ne može biti lovac onaj koji gotovo kao na strelištu odstreljuje divljač koja se nije adaptirala na prostor u koji je tek puštena.

Zbog čega resorno Ministarstvo dozvoljava ovakav pokolj divljači, pod uvjetom da su im poznate te činjenice, teško je dokučiti, ali ni u kojem slučaju njihovi propusti ne mogu se opravdati. Nužno je da ministar poljoprivrede odmah i bez odlaganja donese odluku o zabrani odstrela divljači koja je ispuštena neposredno prije odstrela.

Ove činjenice lako je utvrditi i provjeriti pregledom financijsko-knjigovodstvene dokumentacije ovlaštenika prava lova, dopuštenja za lov na pojedinu vrstu divljači i potvrde o podrijetlu divljači koji bi se podaci usporedili s podacima iz lovnogospodarske osnove pa bi se utvrdilo da se divljač "nabavlja, pušta i odmah" odstreljuje.

Još je drastičniji primjer kod ovlaštenika prava lova koji imaju i vlastitu proizvodnju pojedine vrste pernate divljači, kada se ta divljač odmah iz uzgajališta ispušta neposredno prije dolaska lovaca turista ni jedan dan nije provela slobodno u prirodi, kako to nalaže Zakon o lovstvu.

Autor ovog teksa bio je svjedokom činjenice da i visoki državni dužnosnici odstreljuju takvu "divljač" koja je netom puštena iz voliere.

Lovstvo kao gospodarska djelatnost mora počivati na dosljednoj primjeni zakona Republike Hrvatske, mora počivati na lovačkoj etičnosti, a profit ne može biti jedini i isključivi cilj, jer riječ je o divljači kao o dobru od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Odstreljivati nemoćnu divljač koja je tek puštena iz uzgajališta, suprotno je svim pravilima civiliziranog i održivog gospodarenja prirodnim resursima Republike Hrvatske. Treba zaustaviti pokolj divljači i onh životinjskih vrsta koje u Republici Hrvatskoj nisu utvrđene kao divljač, a uzgajaju se i ispuštaju u lovišta kao što je primjerice crvena jarebica (Alectoris rufa).

Autor: Mladan VIDOVIĆ, dipl. iur.