Ulaskom Hrvatske u EU znatno su se pooštrili kriteriji za uvoz trofeja iz stranih destinacija.
Posljednje pošiljke naših lovaca koji su lovili u stranim lovištima su prošle sito i rešeto Europskih pravila koje odnedavno vrijede i kod nas. Istinito je da su naši carinici i veterinari doista imali sluha za tzv. prelazni period i tolerirali greške na dokumentaciji nekih 6 mjeseci ali u zadnje sve postaje vrlo striktno. Čak do te mjere da su se mnoge trofeje (kože, rogove, lubanje) preusmjerile, vratile na mjesto odredišta gdje su ulovljene (na teret lovca) a u težim prekršajima čak se po nalogu veterinarske inspekcije i uništavaju. Na koncu i potrebno je tako, zamislimo koja bi se nepopravljiva šteta dogodila da se uvezu (s loše tretiranim trofejima) neka nepoželjna bakterija, muhe, ličinke iz takvih destinacija i prihvate naš ekosustav ?!
Tako da nažalost teško stečen trofej, nekad solidno plaćen završi u vatri neke spalionice jer nije tretiran kako treba i nije imao valjane dokumente po pravilima EU, a koji su bitno drugačiji od onih koji su se do nedavno koristili. Problem nastaje tamo gdje je trofeja stečena. Nerijetko je obrada loša i površna a tamošnji veterinari ispisuju kojekakve potvrde koje nemaju smisla i manjkave su.
Odnedavno sve trofeje bez obzira kako uređene u lovištu moraju proći licenciranog ovlaštenog dermopreparatora koji taj posao naplati ali uradi kako treba. E sad koliko će taj posao biti plaćen je diskutabilano. Logično je da njihov broj i količina bitno utječu na cijenu. Ima ih povoljnijijih i skupljih - nekad 10 eura a negdje i do 70 eura po trofeji. Za to taj dermopreparator izdaje potrebne dokumente koje EU prihvaća a samim tim i naši veterinari.
Dakle trofeji moraju biti tretirani a veterinari, što je važno napomenuti, također imaju popis ovlaštenih dermopreparatora iz svih svjetskih lovnih destinacija. Ako su trofeji čak u perfektnom stanju neće biti odobreni ako nisu rađeni od jednog sa popisa ovlaštenih. Švrljanje po certifikatima je uobičajeno i još uvijek vlada mišljenje da je najbitniji pečat i potpis.
Greška.
Certifikati moraju biti ispunjeni po strogim pravilima. A navedeni su taksativno i slijedom toga treba navesti sve traženo, kodove, valjane lovne dozvole, a trofejni listovi sa detaljnim opisom su također sastavni dio EU normi za odobrenje ulaska i carinjenje. Tu je još i faktura na kojoj je izražena vrijednost.
Cites je posebna priča o dokumentaciji za uvoz zaštićenih vrsta kojih je sve više a da mnogi isti lovci pojma nemaju da su odstrijelili takvu! Domaćin kod kojeg se lovi uopće ne priskrbi odobrenje i svjesno proda lov i ulov a zna da trofej nećete dobiti! Nema nikakvog izgleda uvesti istu ako odobrenje ne postoji. Zna li se da je Cites II obavezan za Hartman zebru koja je najčešća u Namibiji?!
Nerijetko se lovci upute u lov negdje u svijet sami na svoju ruku, nedovoljno educirani i obaviješteni pa problemi nastaju kad trofej treba stići doma. Nažalost sve više je takvih nesretno završenih lovova i već se broje u desecima u našoj zemlji. Izgleda da je čak postala praksa lovnih agencija da samo organiziraju lov a ograđuju se u posredovanju uvoza!?
Želimo kao udruga skrenuti posebnu pozornost na navedeno i isto tako onima koji imaju takve probleme/potrebe stojimo na raspolaganju, prije puta ili naknadno kod uvoza priskrbiti pomoć, formularima, certifikatima i svim ostalim korisnim informacijama. Slobodno nam se obratite na www.namibia-lov.com ili 098 288-244.
Đivo Ćurlica
