Je li postojeći Zakon o oružju prestrog?

Izučavajući zakonske propise koji su regulirali pravo hrvatskih lovaca glede nabavljanja, držanja i nošenja lovačkog oružja i streljiva od 1852. godine do 2014. godine može se zaključiti da su postojeća zakonska rješenja važećeg Zakona o oružju u neskladu s proklamiranim pravima i slobodama građana utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o pravima i slobodama građana te da su ta rješenja mnogo stroža nego što su, primjerice, ona koja su utvrđena Zakonom o nabavljanju, držanju i nošenju oružja donijeta 1974. godine, dakle prije 40 godina.

Ne postoji apsolutno ni jedan pravni, sociološki, gospodarski razlog koji bi opravdao takva stroga rješenja koja sadrži postojeći Zakon o oružju.

Stupanj izobrazbe građana Republike Hrvatske u odnosu na ranija razdoblja mnogo je veći. Broj kaznenih djela počinjenih lovačkim oružjem od lovaca ili prekršaja statistički je gotovo zanemariv i komparirajući podatke o broju tih kaznenih djela i prekršaja tijekom posljednjih 50 godina može se jedino zaključiti da je, unatoč činjenici što je došlo do porasta broja lovaca, broj počinitelja sve manji, što upućuje na to da su lovci iznadprosječno odgovorni kada su u pitanju zaštita ljudskih života, tijela, zdravlja i tuđe imovine.

S druge pak strane, broj poginulih građana Republike Hrvatske u prometnim nesrećama gotovo je stalno u porastu, a materijalna šteta kao posljedica tih prometnih nesreća mjeri se u stotinama milijuna eura.

Imajući u vidu da je oružje opasna stvar kao i motorno vozilo, onda je postupanje vlasti u odnosu na hrvatske lovce mnogo veće strože nego u odnosu na hrvatske vozače, iako je ova posljednja skupina mnogo rizičnija i češće čini prekršaje i kaznena djela.

Štoviše, kada hrvatski vozači počine kazneno djelo ili prekršaj protiv sigurnosti prometa tada im se oduzima vozačka dozvola na određeno vrijeme dok se hrvatskim lovcima i bez pravomoćnosti bilo kakve odluke suda oružje oduzima štoviše čak kada ih sud i proglasi nedužnim nije rijedak slučaj da im tijela javne vlasti ne daju pravo i mogućnost na kupnju lovačkog oružja odnosno na držanje i nošenje lovačkog oružja.

Teško je objasniti ovakav animozitet prema hrvatskim lovcima, a posebno je teško to shvatiti hrvatskim dragovoljcima i veteranima Domovinskog rata koji su u najpresudnijim trenucima za Republiku Hrvatsku upravo s lovačkim oružjem branili njezin suverenitet i dali nemjerljiv doprinos u oslobađanju Republike Hrvatske.

Zato bi bilo nužno da resorno Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske kroz donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oružju pronađu nova zakonska rješenja koja će omogućiti, s jedne strane, sigurnost građana uopće, a s druge strane, osigurati hrvatskim lovcima jamstvo da ih se neće bezrazložno maltretirati i oduzimati im se oružje samo zato što ih netko anonimno prijavi. Ako su zakonska rješenja iz 1974. godine udovoljavala naprijed iznijetim ciljevima, onda nema razloga da se ta rješenja ne ugrade u novi Zakon o oružju. Zašto i u tom dijelu ne koristiti i ne primijeniti načelo povijest je učiteljica života.

Mladan VIDOVIĆ, mag.iur.

Objavljeno i u: Glas lova i ribolova, ožujak 2014