U Pravilniku o osposoblja­vanju kadrova u lovstvu (N.N.Br.78/06.) u nastav­nom planu i programu odre­đeno je pod rednim brojem 3. (uz gospodarenje lovištem i divljači, načinom lovova, lovačkoj etici i lovačkim obi­čajima, snalaženje u prirodi) i prva pomoć pri nezgodama u lovu (ranjavanja, prijelo­mi, krvarenja, ugrizi, opekli­ne, smrzotine, sunčanica, kolaps i šok), sve zajedno u 20T+10V=30 sati (teori­je + vježbe).

S obzirom na navedene te­me, očigledno proizlazi da za samu prvu pomoć ostaje možda nekoliko sati ukupno ovisno o predavaču, što nije dovoljno da kandidat stekne određena znanja iz tog po­dručja, posebno u možebit­noj primjeni u slučaju potre­be u lovištu. Uz to, malo lovačkih udruga ili društava ima komplet prve pomoći u lovačkom domu ili kod odre­đene osobe (npr. lovnika), a koja bi se nosila u svakom skupnom lovu, a mnogi lovci i ne znaju pravilno upotrije­biti sadržaj iz kutije prve po­moći ili tehniku davanja um­jetnog disanja i ostalih pos­tupaka, ovisno o vrsti nezgo­de ili nesreće. To nije propi­sano nijednim aktom kao obvezno, već ostavljeno na volju i savjesti čelnika lovač­kih udruga ili društava. Točno je da svaki lovac koji dolazi u lov u svome vozilu ima kutiju prve pomoći, no najčešće se vozila ostavljaju daleko od mjesta lova i time gubi vrijeme u slučaju nez­gode dok se dođe do kutije s prvom pomoći ili vozilom do ozlijeđene ili unesrećene osobe, što može imati ozbilj­ne posljedice. Stoga bi bilo dobro da se u nekom aktu vezanom uz lovstvo propiše obvezatno držanje kutije pr­ve pomoći (možda i dvije, jedna stalno u lovačkom do­mu ako postoji, a druga koja bi se nosila u svakom grup­nom lovu), što nije skupo, a može spasiti život do dolas­ka stručne medicinske ekipe hitne pomoći.

U pojedinačnim lovovima (visoka divljač ili čekanje na usjevima) svaki bi pojedini lovac trebao imati bar dio pribora koji bi nosio sa so­bom (prvi zavoj, kopču, ste­rilnu gazu, sterilnu kompre-su, ljepljivi flaster) u jednoj čistoj najlonskoj vrećici u nekom od mnogih džepova lovačke odjeće ili torbici, a što je vrlo lagano. Danas gotovo svaki lovac posjeduje mobitel, stoje velika pomoć pri brzini javljanja o nezgo­di, ali pomoć na samom tere­nu ostaje primarna i zato bi trebalo odrediti više sati pr­ve pomoći u programu i nas­tavnom planu osposobljava­nja kadrova u lovstvu, a koje bi predavanja i vježbe provo­dila stručna osoba - npr. li­ječnik.

Ronald PICHLER