Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, svojom je presudom (Gžnš – 310/13 od 5. Lipnja 2014.) zauzeo je stajalište koje će iz korjena promijeniti dosadašnju praksu općinskih sudova diljem Hrvatske glede sporova za naknadu štete zbog sraza motornog vozila u pokretu i životinje (divljači).
Prijašnja praksa sudova polazila je od činjenice da su ovlaštenici prava lova samo s osnove što gospodare s divljači bili odgovorni za nastalu štetu natrčavanjem na motorno vozilo prilikom prelaženja javne ceste, pozivajući se na odredbu članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 33/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13).
Međutim Županijski sud u Splitu, poštujući pravni predak RH, drži opravdanim da se za odgovornost za štetu loju prouzroči životinja mora primjeniti odredba članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (na temelju presumirane krivnje). Sud drugog stupnja također drži nužnim da se za svaki put u svakom konkretnom događaju moraju utvrditi činjenice sukladno članku 51. Zakona o sigurnisti prometa na cestama (NN 105/04), kojim je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju na ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koja se u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema istaknutim prometnim pravilima i znakovima.
Sud upozorava da je vozač motornog vozila dužan pozorno pratiti kretanje životinja (divljači) koje se nalaze u zaštićenom pojasu javne ceste te kada uoči takvu životinju (divljač ili domaću stoku) mora poći od pretpostavke da postoji izvjesnost da će ta i takva životinja nekontrolirano stupiti na kolnik i stvoriti opasnu situaciju u kojoj bi moglo doći do prometne nesreće. U takvoj prometnoj situaciji vozač mora smanjiti brzinu kretanja vozila kako bi isti mogao pravodobno zaustaviti ako životinja iznenada uzađe na kolnik.
Županijski sud u konkretnom predmetu, polazeći od nepobitno utvrđenih činjenica, primjenio je pravno načelo podijeljene odgovornosti za nastalu štetu. Iako u Hrvatskoj ne vrijedi pravo presedana, duboko smo uvjereni da će ovako kvalitetno obrazložena presuda barem upozoriti suce prvog stupnja da pravilno utvrde činjenično stanje, uz obavezno korištenje sudskog vještaka za cestovni promet i drugih vještaka. Te da će nakon utvrđivanja odlučnih činjenica pravilno primjeniti materijalno pravo i utvrditi postotak odgovornosti vozača motornog vozila i ovlaštenika prava lova ako je u pitanju divljač, odnosno vlasnika domaće životinje kada je sudjelovala u prometnoj nezgodi.
objavljeno i u: Dobra kob, kolovoz 2014
Mladan Vidović, mag.iur.
