Donosimo vam teksto lovu lukom gdina Jurice Manestara predstavnika RH u EBF - European bowhunting federation. U Hrvatskoj lov lukom nije još dozvoljen ali je na nedavnoj sjednici predsjedništva HLS-a razmatrano njegovo uvođenje u Zakon o lovstvu pa je za očekivati da će uskoro biti dozvoljen. Također je u Našicama po prvi puta održan seminar za lovce lukom po internacionalnom programu IBEP.

U ovom tekstu skupljeni su na jednom mjestu relevantni statistički podaci i rezultati nekih studija napravljenih u svijetu gdje je lov lukom opće prihvaćen.

EUROPA

U Europskoj uniji je lov lukom uređen EU regulativom, posebno "6th Annex in the Habitat Directive 9243 - adopt the use of bow and arrow as a means to harvest game". U njemu se dopušta da svaka članica prilagodi upotrebu luka u lovu divljači.

Europska unija broji oko 20.000 lovaca lukom. Zemlje koje imaju legaliziran lov lukom u otvorenim lovištima i gaterima: Španjolska, Portugal, Italija, Francuska, Slovenija, Srbija, Mađarska, Danska, Švedska, Finska, Latvija, Litva i Turska. U Španjolskoj se lov lukom upotrebljava kao jedini mogući za održavanje zdrave populacije divljači u Nacionalnim parkovima, a u Francuskoj se fazani masovno love klasičnim lukom.

SAD

SAD ima drugačiji sustav lovačkih dozvola i tamo se dozvola kupuje svake godine (slično kao što se u Hrvatskoj kupuju dozvole za ribolov). Lov lukom je dozvoljen u 50 država, s birokratskim varijacijama od države do države.

Prva država koja je dozvolila lov lukom je Wisconsin 1934. Sedamdesetih je prodano lovcima lukom svega 8% od svih lovnih dozvola, a u kasnim 90tima već 21%. U 1998. godini 44% lovaca lovilo je lukom te je trećina svih aktivnih lovaca lovila lukom barem jednom u dvije godine. Postotak lovaca lukom raste od 6 do 10% na godinu i danas iznosi 3,5 milijuna dozvola za lov lukom godišnje.

Lovci lukom najviše love bjelorepog jelena i na njega otpada 94% lovine lovaca lukom. Samo oni odstrijele oko 1 milijun komada, a tome treba dodati i na tisuće medveda, loseva, jelena, divljih svinja.... Prema International Hunter Education Association samo je 1% svih lovaca lukom imalo nesreću i to uglavnom kao pad sa samopenjajuće čeke. 82% lovaca lukom dolazi iz grupe klasičnih lovaca, a statistika govori da oni prelaze na luk negdje u 13 godini lovačkog staža u nedostatku motivacije u lovu puškom. SAD ima streličarski program u školama (država Kentucky sama ima program u 400 škola). Od ukupnog broja klasičnih lovaca, njih 72% ima pozitivno mišljenje o lovu lukom.

 Znanost i lov lukom

U svijetu je rađeno mnogo studija koje proučavaju temu lova lukom.

Davnih godina su Američki forenzičari morali proučiti kako djeluje strijela na divljač i njihov zadatak bio je odgonetnuti dali se i koliko divljač muči kada je pogođena strijelom. Došli su do zaključka da divljač osjeti bol približnu boli koju mi osjećamo kada se porežemo kod brijanja. Razlog je mali broj živaca u plućima i žilama kroz koje prolazi strijela kao i efekt nečujnosti strijele. Druge studije su rađene da bi se vidjela učinkovitost lova lukom kao i postotak ranjavanja.

Evo nekih važnijih studija  i njihovih rezultata:

Studija na bjelorepom jelenu u SAD Medway-Plantation/ South Carolina

Studija je potaknuta parnicom na sudu iz 1990. glede prevelikog ranjavanja medvjeda. U njoj je učestvovalo 22 lovca lukom na prostoru od 2.429 hektara. Populacija je imala gustoću od 35 kom/km2. Svi odstreli su bili sa čeka, a za traženje nastreljene divljači korišteni su psi tragači i to tek jedan sat nakon pogotka. Ovo su skraćeni podaci iz studije:

• u jednoj sezoni odstrijeljen je 61 jelen
• pronađeno je 60 odstrijeljenih jelena (98%) jedan nije i bio je pogođen u nevitalni dio tijela
• prosječna udaljenost kod ispucavanje strijele bila je manja od 18 metara i 90% ispucavanja bilo je između 10 i 18 metara
• 95% jelena je bilo nađeno već mrtvo, 3% živo ošamućeno, 2% živo uplašeno
• prosječna udaljenost bijega nakon nastrela je bila oko 100 m sa 75% onih ispod 90 m
• 72% divljači je imalo potpuni proboj tijela strijelom

Danska studija na srnećoj divljači  rađena od  1999 do 2002,  i dalje se nastavlja

Studija je rađena zbog vođenja obavezne evidencije ulova lukom. Lovila se samo srneća divljač. Odstreljeno je 274 kom, a pucano je  289 puta. Evo nekih podataka o tome:

• u 3 slučaja  je strijela promašila cijelo tijelo jer nije bilo tragova na njoj
• u 4 slučaja je bilo potrebno upotrebiti psa krvosljednika i to sa ovim rezultatima:
• 2 kom su nađena na 30 i 150m od mjesta nastrela
• 1 kom nije nađen prvi dan ali je drugi dan nađen na udaljenosti 130m
• 1 kom nije nikad nađen
• 1 kom je bio pogođen u kičmu pa je lovac samilosno upotrijebio nož
• bilo je 15 potpunih promašaja
• skupni postotak nastreljene divljači bio je 5,2%  te  90% divljači je palo unutar 50m što je jednako kao i u lovu puškom
• u Švedskoj je u sličnoj studiji bio postotak nastrela 3.3%

Studija u SAD - Minnesota - Wendy Kruger

Pokazala je 13% nastreljivanja u 8000 lovova. Razlozi su u željama autora da u ekstremnim uvijetima vidi gornji maksimum koji se može postići. Lovci su bili dobrim dijelom bez ispita za lovce lukom, bez mogućnosti upoznavanja terena, sa ograničenim vremenom lova na dva dana te bez psa krvosljednika.

ZAKLJUČAK

Iz ovih podataka koji su službeno objavljeni i obavljeni pod kontrolom vlasti, možemo vrlo jednostavno zaključiti da je opasnost od ranjavanja divljači strijelom jednaka nekim podacima za lov puškom i iznosi od 2-13%. Agument da će se divljač uvelike raniti i da zbog toga lov lukom nije dovoljno dobra tehnika, jednostavno ne drži vodu - upravo suprotno!

Lov lukom je jedan od rijetkih načina lova koji je i biti će ključan za očuvanje nekih vrsta divljači kao i održivi razvoj i život u suglasju sa prirodom. Apeliram na ljude kojima je lovstvo profesija da razmisle o upotrebi odstrela lukom  u prigradskim  područjima kao Nacionalnim parkovima, jer na taj način ne dolazi do ugrožavanja divljači i ljudi te se spriječava širenje bolesti zbog prenapučenosti pojedinih vrsta divljači. Osobno znam da se na Brijunima upotrebljava puška malog kalibra za sanitarni odstrjel jelena lopatara.

Glede prenapučenosti divljači ispričao bih vam dvije priče iz pravog života.

Prva priča govori o prevelikom broju srneće divljači  u jednom prigradskom naselju Ljubljane. Naime zbog blizine okolnih zgrada i hranjenja srna od strane stanara tih zgrada, nije bio moguć sanitarni odstrel puškom. Dogodilo se da u pet godina populacija toliko poraste da više nije bilo prirodne hrane za toliko srna i buknula je bolest. Bolest je u jednoj zimi odnjela preko 20tak srna i cijeli taj kraj je ostao bez srneće divljaći. Da se koristio luk za sanitarni odstrel, danas bi još pokoja zdrava srna pasla po livadama tog prigradskog naselja.

Druga priča dolazi također iz Slovenije, a radi se o prenapučenosti divokoze u pojedinim područjima, kao i u Nacionalnom parku Triglav. Usljed premalog odstrela i zabranjenog odstrela puskom u NP Triglav, došlo je do epidemije kožne bolesti (garje) koja je desetkovala divokozu i ostala u tim područjima do daljnjeg.

Poučak je isti. Lukom bi uspjeli u takvim zaštičenim područjima kontrolirati populaciju i bolest bez opasnosti i utjecaja na ljude i okolinu. Razmislite malo o tome!

Jurica Manestar predstavnik HR u EBF - European bowhunting federation (http://www.europeanbowhunting.org/index.php/croatia)