Svaki uzgajivač koji ima namjeru baviti se uzgojem bilo koje pasmine treba da poznaje osnovna pravila genetskog nasljeđivanja osobina koje roditelji prenose na potomstvo.

Sam pojam konstitucije na psu podrazumijeva  osobine koje vizuelnim promatranejm  možemo uočiti i u ponašanju definirati ali i  ne ispoljene osobine koje ta jedinka nosi i nisu uočljive ili ako se radi o nekim  greškama u konstituciji ili  nekim nasljednim bolestima a one nisu klinički manifestirane.

Prije odluke o izboru partnera uzgajivač će postaviti zadani cilj što želi i šta očekuje od roditelja da prenesu na potomstvo. Kod velike većine uzgajivača sve počinje i završava na egu koji je najčešće uzrokom nepoznavanja određenih zakonitosti u nasljeđivanju osobina od roditelja na potomke pa otud i potiču greške koje su  produktom tih i  sličnih  shvatanja i čuđenja ili predbacivanja kako je ona druga strana u reprodukciji odgovorna za naslijeđene greške u konstituciji a ne plemenjak ili plemkinja koji su u njegovom vlasništvu.

Da bi uzgajivač postavio cilj u uzgoju treba da poznaje i nekoliko predaka roditelja što bi trebalo da garantira pedigre, zatim da se odlući za tipsku ujednačenost kod izbora  partnera naročito ako je to poželjan tip i isti želi da dobije u potomstvu. Kako u biti ne postoji savršen tip onda treba paziti da partneri nemaju manifesatovanu  istu lošu osobinu koja će se samo potvrditi na potomstvu.

Kada je riječ o uzgoju baraka a s posebnim osvrtom i ciljanim planom o dobijanju potomaka sa najpoželjnijim tipom dlačnog  pokrivača u pogledu dužine, rasporeda, gustoće, tvrdoće i oblika onda je taj tip u temi obrađen i prezentiran u ovom slučaju poželjan i kao takav predmetom teme.

Ako pođemo od predpostavke da imamo dovoljno jedinki u pasmini sa najboljim kvalitetom dlake onda nam izbor plemenjaka vizuelnim promatranjem nije problem ali ako iz određenih razloga nemamo toliki izbor što je još uvijek i stvarnost onda naš izbor plemenjaka moramo bazirati na svjesnom pripuštanju u priplod dva različita tipa ili se kada je riječ o nešto dužoj i mekšoj dlaci  trebamo odlučiti za izbor partnera koji ima poželjno kvalitetniju dlaku. Poznato je da je kod nasljeđivanja dlake različite dužine dominantija kratka u odnosu na dugu dlaku i to trebamo imati na umu. Takođe treba napomenuti da smo kod odlučivanja izbora plemenjaka u primjeni metoda uzgoja odlučili se za metoda stranog uzgoja tj.van srodstva a u postojećoj pasmini.

Kod nasljeđivanja dlake trebamo imati na umu određene zakonitosti pa ćemo se poslužiti  Mendelovim zakonom o nasljeđivanju dlake koje je otkriće definisao u tri pravila.

1. Mendelovo pravilo  uniformnosti
2. Mendelovo pravilo cijepanja oznaka u potomstvu
3. Mendelovo pravilo međusobnog nezavisnog kombinovanja osobina.

Imamo li na umu da imamo jedinku sa dužinom dlake koja nam je poželjna mi   ćemo je u ovom slučaju označiti sa velikim slovom i to je dominantni gen( L.) Dužu dlaku na drugoj jedinki označit ćemo sa malim slovom( l.) a to je oznaka za  recesivni gen. Kako su primjeri ovih pravila prezentirani u uzgoju u srodstvu mi ćemo se pravilom poslužiti drugim načinom imajući u vidu da preferiramo uzgoj drugim metodom.
Pretpostavljamo da su nam obje jedinke  npr. homozigotni mužjak izraženo duže dlake ll i  homozigotna ženka za kraću oštriju dlaku LL.U leglu možemo očekivati npr. heterozigotno potomstvo  tj.F1 generaciju koji su fenotipom na majku kraće i oštrije dlake koja je dominantna  L i recesivni na oca l (Ll)   koji ima dužu dlaku.Ako znamo da svaku osobinu kontrolišu dva gena onda bi se u narednom parenju ove F1 generacije sa jedinkom koja je homozigotna na dužu dlaku tj.LL dogodilo da  u određenoj mjeri se to manifestuje na potomstvu tj u F2 generaciji te da imamo npr. ovakvu kombinaciju 1:2:1 tj.da imamo potomke koji će imati  lL u fenotipu dužu dlaku a u genotipu recesivni gen na majku koja ima kraću dlaku zatim tj.heterozigotnu  životinju zatim  ll. homozigotno potomstvo na  oca i u fenotipu i u genotipu i heterozigotnu  sa kombinacijom Ll  tj.u fenotipu sa kračom dlakom a u genotipu recesivni gen l.za osobinu duže dlake.
Što praktično znaći da generaciju F1 ne treba pri izboru partnera u reprodukciji birati koji ima  dugu dlaku nego težiti izboru partnera koji je dominantan na osobinu sa kraćom i tvrđom dlakom te ako pretpostavljamo da  je i partner heterozigotan  i nositelj osobine u genotipu za dužu dlaku u F2 generaciji možemo očekivati određen broj potomaka sa dominantnom dužom dlakom ali takođe je moguća i neka kombinacija dužine dlake između npr.duž.dlake 75% u odnosu na dužinu dlake ll  homozigotnog pretka. Za što ćemo se mi opredjeljivati u budučem uzgoju.

Svakako da naše opredjeljenje treba da bude bazirano na želji da ustabilimo tip odnosno težnja da  dobijamo homozogotno potomstvo tj.dominantne nasljedne osobine LL što znači nositelja istovjetnih gena i u fenotipu i u genotipu. To naravno vizuelnim posmatranjem nećemo znati pa se uvijek kod izbora baziramo na fenotip i opet po istom principu biramo u reprodukciji partnere koje preferiramo u F3 generaciji.Kada imamo F3 generaciju u starosnoj dobi spremne za reprodukciju onda bi po mome mišljenju najbolji postupak u uzgoju bio tkz.povratno parenje sa homozigotnim roditeljom F1 generacije za poželjne osobine LL i  utvrdili osobine u inbridingu koji nebi iznosio preko 20% što se smatra prihvatljivim. To bi praktično značilo da parimo potomka sa prapradjedom što je u praksi teško izvodljivo ili zbog duboke starosti ili smrti  prapradjedova. Iz tog razloga moramo se opredjeliti za drugačiji izbor što to znači da partnere trebamo tražiti čiji potomci potiču od istih roditelja ali su međusobno dovoljno kroz generacije udaljeni  da inbriding neće preći preko 20%.

Mi svakako nećemo  primjenjivati metoda u bližem srodstvu i incest jer nam populacija pasmine daje dovoljno prostora da primjenimo druge metode. Dakle generacija potomaka koju smo dobili u inbridingu do 20 % je sa utvrđenim osobinama i onom poželjnim i eventualno i sa onim  nepoželjnim ako postoje. Ali ovdje možemo očekivati da će se ove osobine u narednoj reprodukciji metodom stranog uzgoja stabilnije prenositi i manifestirati kod naredne generacije i onda sigurno možemo konstatirati da imamo jedan stabilan tip koji možemo u svakom pogledu sa stanovitom sigurnošću prezentirati  kao stabilno postojeći.

Ovaj princip i metoda se može primjenjivati jednako dobro i kod oštrodlakih istaraca pogotovo kod zadanog cilja kvalitete dlake i eliminacije uticaja dominantnog gena miješanih pasa u uzgoju i naslijeđenu dužinu i oblik dlake od kratkodlakih istaraca. Neki uzgajivači su primjenjivali ovakva parenja oštrodlaki+kratkodlaki s ciljem dobijanja oštrije i  ne preduge dlake u potomaka računajući prostim zbirom i dijeljenjem na 2. što u genetici svakako nije pravilo.

Ova tema je s ciljem edukacije uzgajivača i nadom da sam bar malo pomogao razumijevanju  pravila nasljeđivanja.

Redžo Haskić uzgajivač pasmine Barak 05.12.2008.