Euroazijski dabar, europski bizon i orao štekavac su izdvojene kao vrste čije su se populacije značajno obnovile u proteklih 50 godina, sudeći prema rezultatima novijih istraživanja.
Znanstvenici iz Zoologijskog društva iz Londona, BirdLIfe Internationala i Europskog savjeta za prebrojavanje ptica (European Bird Census Council) udružili su se sa stručnjacima iz cijele Europe kako bi prikupljali relevantne podatke o distribuciji i brojnosti određenih vrsta sisavaca i ptica. Rezultat te suradnje je izvješće „Wildlife Comeback in Europe“ koje opisuje kako se oporavilo 18 vrsta sisavaca i 19 vrsta ptica u posljednjih 50 godina (sve promatrane vrste osim iberskog risa). Općenito, najveći oporavak doživjele su vrste južne i zapadne Europe.
Populacija orla štekavca značajno se oporavila nakon dramatičnog pada brojnosti i istrebljenja na nekim područjima Europe između 1800 i 1970. Zahvaljujući zaštiti, danas njegova populacija oporavlja: od 2700 parova koliko ih je bilo 1970ih, 2010. godine ustanovljeno je oko 9 600 parova, a orao štekavac ponovo je kolonizirao neke dijelove sjeverne i središnje Europe.
Europski bizon, najveći europski biljojed, izumro je početkom 20. stoljeća zbog gubitka staništa i velikog lovnog pritiska. Nakon programa uzgoja i održavanja vrste u zatočeništvu, primjerci su pušteni u dijelove istočne i središnje Europe s uporištem u Poljskoj i Bjelorusiji. Sada se brojnost populacije kreće oko 3000 jedinki.
Lijep opravak doživjele su i neke vrste pataka i guski – neke i preko 3000% tijekom proteklih pet desetljeća. Populacije smeđeg medvjeda su se udvostručile i sada broje oko 17000 jedinki. Populacija sivog vuka povećala se za oko 30% (11 000), a vukovi se šire u dijelove Njemačke, Francuske, Nizozemske, Danske i Švedske što je zabrinulo neke interesne skupine i biti će izvor (još većih) konflikata.
Znanstvenici vjeruju da je kombinacija nekoliko faktora pomogla povratku divljih vrsta: legalna zaštita Europske Unije (konvencije i direktive o zaštiti), ograničenje odstrjela nekih vrsta, te selidba ljudi u gradove koja je omogućila relativan mir ruralnim područjima. Potonji faktor je možda i najvažniji -
Provedena studija pomogla je u razumijevanju intervencija i uvjeta potrebnih prilikom obnavljanja populacija divljih životinja. Izvješće pokazuje i da će se brojnost divljih životinja obnoviti ukoliko se kontinuirano (i legalno) štite postojeće populacije, ako se obavljaju reintrodukcije izgubljenih vrsta te ako se poveća tolerancija prema divljim vrstama. Osim toga, povratak divljih vrsta mogla bi biti prilika za ruralni razvoj i ekonomski napredak.
Studija nije obuhvatila mnoge vrste, ali ima ih koje pokazuju polaganu obnovu brojnosti. Također, mnoge vrste pokazuju oporavak populacije (ris, vuk) ali to je, prema njihovoj rasprostranjenosti otprije 100ak godina i više godina, i dalje malena brojnost. Prema tome, oporavak divljih vrsta Europe treba uzeti s rezervom jer mnoge vrste još nisu dostigle razinu svoje dugoročne održivosti.
Studija napominje da je opća bioraznolikost i dalje u opasnosti od degradacije staništa, zagađenja i neodrživog gospodarenja.
